Čehok je, otkriva Jutarnji list, prilikom izbora preskočio stepenicu docenta iako je posljednji znanstveni rad 'Kriza europskog obrazovanja i zadaća praktične filozofije' objavio još 1996. u časopisu Društvena istraživanja. Takvo preskakanje u akademskoj praksi nije uobičajeno. I na Učiteljskom fakultetu rekli su da takvih primjera dosad nisu imali.

Da Čehok ispunjava uvjete za napredovanje iz zvanja znanstvenog asistenta u zvanje izvanrednog profesora, procijenilo je stručno povjerenstvo koje su činili profesori zagrebačkog Filozofskog fakulteta - Žarko Puhovski i Ante Čović te Milan Polić s Učiteljskog fakulteta. U njihovu obrazloženju, među ostalim, stoji da Čehok 'iako u novije vrijeme, uslijed pojačana javnog angažmana i odgovornih dužnosti koje obavlja, više ne izvodi nastavu onim intenzitetom kao što je to činio ranije, očito je da je održao dovoljan broj normativnih sati potrebnih za izbor u znanstveno-nastavno zvanje za koje se predlaže'.

Čehok je od 1989. bio zaposlen kao asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu - Odjel pedagogijske znanosti u Čakovcu (danas podružnica zagrebačkog Učiteljskog fakulteta), gdje je nakon obranjene doktorske disertacije unaprijeđen u suradničko zvanje višeg asistenta.

Na problem znanstveno-nastavnog napredovanja političara Ivana Čehoka upozorili su čitatelji Jutarnjeg lista u online anketi o radu sveučilišnih profesora.

Tako npr. da bi netko bio izabran u znanstveno-nastavno zvanje iz područja prirodnih znanosti (polje biologija, kemija ili fizika), on mora imati objavljen trostruko veći broj znanstvenih radova u CC časopisima od, primjerice, nastavnika iz područja biomedicinskih znanosti, a da o društvenim i humanističkim ne govorimo, napisao je čitatelj. Za primjer je naveo političara Ivana Čehoka. 'Kada se pogleda njegov znanstveni i stručni opus, to je prava katastrofa. Taj tip nema ama baš ništa', upozorio je čitatelj.

Jutarnji list došao je u posjed izvješća stručnog povjerenstva koje je odlučivalo o Čehokovu reizboru, a iz kojega je razvidno da je on tijekom svoje znanstvene karijere objavio jednu knjigu (1993) te osam znanstvenih članaka, od čega tri u časopisima koje je uređivao ili uređuje Ante Čović, dakle jedan od članova komisije koja je odlučivala o Čehokovu izboru. Dodatne bodove političaru Čehoku donijelo je sudjelovanje na pet znanstvenih skupova, od toga 'najmanje tri međunarodne konferencije - u Dubrovniku, Cresu i Zagrebu'.

Njegov stručni rad valoriziran je kroz četiri srednjoškolska udžbenika iz etike. Jedan je, kako se sam hvalio u medijima, napisao tijekom pauza sjednica Sabora.

Preskakanje stepenica prilikom napredovanja u zvanju nije uobičajeno ni za vrhunske znanstvenike koji su, za razliku od političara, posvećeni samo znanosti i nastavi.

Akademik Vlatko Silobrčić moralno je upitnim ocijenio svako napredovanje političara u zvanju tijekom njihovih mandata.

'O slučaju Čehok ne znam ništa, ali to nije prvi put da i političari znanstveno i nastavno napreduju. U svježem su mi pamćenju primjeri ministra obrazovanja Dragana Primorca i bivšeg ministra zdravstva Nevena Ljubičića. Obojica su napredovala tijekom mandata. To je na zapadu nezamislivo', rekao je Silobrčić za Jutarnji list.

Ivan Čehok je izjavio da je imao uvjete za redovnog profesora i da nije točno da je zadnju knjigu napisao 1993. godine, već da je od tada svake ili svake druge godine objavio jednu knjigu. 'Objavio sam četiri udžbenika od kojih je jedan doživio sedam izdanja. Ne mislim da je nemoralno da političari napreduju u zvanjima tijekom svoga političkog mandata jer je moguće baviti se politikom i znanošću istodobno', pojasnio je.