Prema najnovijim znanstvenim dokazima, žitelji prve engleske kolonije u Sjevernoj Americi početkom 17. stoljeća suočili su se s toliko teškim uvjetima da su umirući od gladi preživljavali ljudožderstvom
Nove analize kostiju iz Jamestowna, prvog stalnog naselja engleskih doseljenika u Americi (istočna obala), potvrđuju priče da su se uslijed zime 1609/1610. godine pored pasa, miševa i drugih živih bića jeli i ljudi. Zima je bila toliko teška da je nije preživjelo više od 80 posto stanovnika Jamestowna.
Znanstvenici Nacionalnog prirodoslovnog muzeja iz Washingtona spominju pronađenu lubanju 14-godišnje djevojčice za koju se smatra da je poslije smrti bila žrtva tzv. preživljavačkog kanibalizma. Ožiljci na njenoj lubanji sugeriraju nastojanja da se odstrane komadi mesa i mozga (mozak je tada bio čest sastojak u jelima - naravno, životinjski), kao i druge kosti koje upućuju na to da je leš bio raskomadan. Pronalazak posmrtnih ostataka u podrumu originalne tvrđave, punom natrpanog smeća, naveo je znanstvenike na teoriju da su se dokazi o ljudožderstvu pokušali sakriti prije dolaska novog upravitelja.
Osim tegobne zime, nestašica hrane u Jamestownu bila je posljedica uništenih odnosa s Indijancima koji su ispočetka prijateljski dočekivali došljake i pomagali im s nabavkom hrane.
Pretpostavlja se da leš 14-godišnje djevojčice nije jedini kojim su se hranili kolonizatori te da su se slični slučajevi događali i u drugim kolonijama u Novome svijetu u to vrijeme. Guardian spominje četiri stoljeća stara svjedočanstva nekih preživjelih žitelja Jamestowna o muškarcu koji je ubijen nakon što je otkriveno da je usmrtio vlastitu ženu i zatim je konzervirao solju.