Predrasude o Poljskoj iz dana u dan postaju sve 'tanje'. Naime, predodžba o siromašnoj i jednoličnoj zemlji nepristupačnih ljudi, čiji su duh uništili Rusi pada u vodu, jer i ono 'zadnje' selo, koje se ne vidi ni na karti, smješteno 15-ak kilometara od malog mjesta Bialobrzegija, izgleda vrlo uređeno, dotjerano i odaje da život ovdje ima puno veću vrijednost nego što si uopće možemo zamisliti
Ranojutarnje trčanje uz rijeku Pilicu, gdje je hotel u kojem je veća grupica hrvatskih novinara, dovelo nas je do sela Brzezcea, koje se nalazi usred ničega. Naravno, to ne znači da je uistinu na vjetrometini, jer okružje je idilično. Borova šuma, lijepe livade i nekoliko jezerca u kojima očito ima ribe jer bilo je i ribiča. Selo je to kao i svako kroz koje smo prošli u Poljskoj, a to znači s uređenim okućnicama i poljskom zastavom na prozoru, ogradi ili ulaznim vratima.
Također, u gotovo svakom dvorištu bilo je parkirano i osobno vozilo, ali više to nisu Trabanti, Lade ili Volge, koje su možda nekad krstarile ovim cestama, već auti kakvih se ne bi posramio ni prosječni Nijemac, Austrijanac ili Hrvat, a voze se gotovo sve marke – od Volva, Volkswagena do Forda i Mercedesa. I to ne neke stare kante, već novi, novcati modeli. A pazite – riječ je o 'najobičnijem selu'.
Ono što još upada u oči su i, uz već spomenute prekrasne okućnice, veliki privatni posjedi, ograđeni visokom ogradom, ali i upozorenjima da je objekt pod videonadzorom. Jedan posebno upada u oči, smješten između jedinih dviju ulica, a proteže se od jedne do druge, u širini od barem stotinjak metara. Koliko ide u dubinu, teško je procijeniti jer ga s obiju strana štiti šuma.
Naravno, nepotrebno je reći da su iza ograde dva oštrozuba i glasna psa, da idiličnu sliku uljepšava stup s rodom, a da se iza prekrasne kuće, nimalo kičaste i nametljive, vidi jezero promjera 50-ak metara. Prava idila kakvu možemo, recimo, vidjeti na privatnom posjedu potpredsjednika Čačića i njegova imanja iznad Jakopovca. Tko zna, možda se i ovdje odmara netko na sličnoj funkciji.
Iako takva kuća nije standard ostatka sela, sve ostalo ne izlazi iz prosjeka. Doduše, nedostaje neka velebna crkva, ali zato postoji raspelo, kao i u svim ostalim selima. No što bi selo bilo bez prave birtije?
Nažalost, Brzezce je nema, ali zato ima mali dućan, pred kojim je složena terasa, a na kojoj se piju piva kupljena u trgovini. I, nepotrebno je reći, već iza sedam sati ujutro dva su djeda ispijala Warku, pivo koje se puni u onoj Warki u kojoj su i naši reprezentativci, i vodili raspravu. O čemu? Sigurno ne o smanjenju mirovine. A to je ono na čemu Poljacima možemo zavidjeti.
