Tadašnja komunistička vlast u bivšoj državi 1946. godine zabranila je rad Caritasa, oduzela mu imovinu te ju predala Crvenom križu, a isti je obnovljen nakon dva desetljeća – 1966. godine.

Pogreb pokojne gospođe Brajša bit će u utorak 9. studenoga u 12.30 na zagrebačkom groblju Mirogoj, a termin svete mise zadušnice bit će objavljen na pogrebu.

Kako se navodi na službenim mrežnim stranicama Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, gospođa Brajša je zajedno s nekolicinom suradnika, unatoč brojnim neugodnostima i problemima koje im je zadavala komunistička diktatura, nastojala činiti ono što su u sebi duboko osjećali da trebaju činiti. Skupljali su odjeću, hranu i druge potrepštine koje su potom dijelili potrebnima. U to vrijeme Caritas još nije imao jasne vizije, činilo se što se moglo – jednom riječju gasilo se tamo gdje gori, a djelovalo se na cijelom području tadašnje Jugoslavije. Prijelomna točka u radu dogodila se dana 8. srpnja 1969. godine kada je gospođa Brajša ispred ulaza u ured pronašla kutiju od banana i u njoj živo dijete. Taj događaj usmjerio je budućnost Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Samo tijekom prve godine nakon prihvaćanja prvog djeteta Caritas je zbrinuo šezdeset i petero napuštene i odbačene djece po čemu je postao prepoznatljiv u zemlji i inozemstvu. Do današnjeg dana Caritas je zbrinuo više od 5.000 djece.

Snažan procvat i potpun izlazak iz ilegale zagrebački Caritas doživljava stvaranjem suverene Republike Hrvatske. Dana 7. prosinca 1990. godine, dekretom kardinala Franje Kuharića, ponovno se osniva Caritas Zagrebačke nadbiskupije i donosi se privremeni Statut, od Nadbiskupskog duhovnog stola potvrđen 19. studenoga 1993. godine, čime je Caritas Zagrebačke nadbiskupije stekao javnu pravnu osobnost na kanonskom i civilnom području. Širom Nadbiskupije osnivaju se župni caritasi, koji su svojim djelovanjem dali velik doprinos u zbrinjavanju stotina tisuća stradalnika rata. Humanitarna pomoć koja je pristizala iz cijeloga svijeta dijelila se potrebnima preko nadbiskupijskog Caritasa i župnih caritasa.

U razdoblju od 1994. do 1995. godine Caritas osniva domove za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, za osobe s invaliditetom i starije osobe, te pokreće brojne inicijative. Deseci tisuća korisnika svih oblika pomoći kao i tisuće stranica arhivskog materijala svjedoče o nastojanju Caritasa u razdoblju Domovinskog rata i poslije njega.

Zbog kvalitetnijeg obavljanja svojih aktivnosti Caritas je organizirao različite edukacije i seminare za svoje djelatnike kao i za dragovoljce koji djeluju u župama i savjetovalištima, te seminare za udomitelje djece i odraslih.

Radi ukazivanja na određene probleme i mogućnosti karitativnog rada te zagovaranja onih čiji se glas ne čuje, Caritas je organizirao brojne tribine i okrugle stolove kako za šire građanstvo tako i za ciljane skupine i pojedince.

Osim toga različitim publikacijama tijekom posljednjih desetljeća (Betanija, Bilten za bolesnike, Caritas danas, Novosti, Pri bolesničkom krevetu) Caritas je nastojao senzibilizirati javnost za potrebe korisnika te poticati na solidarnost i djelotvornu ljubav.

Župne zajednice nose posebnu odgovornost za vjernike s područja svoje župe, jer one mogu biti prisutne na licu mjesta i okom i uhom, i srcem i rukom.

Jedna od najvažnijih zadaća nadbiskupijskog Caritasa jest razvijanje mreže župnih caritasa i promicanje kršćanske solidarnosti u župama putem volonterskog rada utemeljena na evanđeoskim vrednotama i stručnim standardima, piše, među ostalim, na službenim mrežnim stranicama Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.