Do prije godinu dana Kim nije znao ni da Hrvatska ima more, danas živi u centru Zagreba, vlasnik je hostela Love Croatia u Mesničkoj i restorana u Dubrovniku. Malo ekspresan momak, računajući da je izbrojio svega trideset godina postojanja. No to je tek treća brzina. Za nekoliko mjeseci ubacuje u četvrtu, u kojoj će otvoriti hostele u Splitu i Dubrovniku, a plan za petu je širenje franšize po Balkanu i Europi. Kratko rečeno, čovjek s vizijom nošenom sočnom južnokorejskom ekonomijom i nevjerojatnom popularnošću Hrvatske na Dalekom istoku. Kažem vizija, ali zapravo mislim televizija...

'Došao mi je prijatelj iz Hrvatske, sjedili smo kod mene u Seoulu na kauču i gledali megapopularni reality show koji se odigravao na lokacijama Zagreb, Rastoke, Plitvice, Split i Dubrovnik. Odjednom su svi Korejci otkrili vašu zemlju i odrađivali turističku rutu po navedenim lokcijama. Bio je studeni prošle godine. Pomislio sam, ovo je odlična prilika za posao. Pročačkao sam internet i nazvao korejsko veleposlanstvo u Zagrebu, no upozorili su me da Hrvatska nije najbolje mjesto za pokretanje posla. Ono, visoka nezaposlenost, problem s dobivanjem radne dozvole i tako dalje. Nakon što su mi to rekli, znao sam da jednostavno moram doći ovdje', priča mi Kim u dnevnom boravku hostela Love Croatia.

Mjesto je sve samo ne standardno backpackersko utočište s hipsterskom aurom. Na ulazu u hostel umoljeni ste skinuti cipele i uzeti s poda jedan od 30 pari 'crocsica' ili nešto njima nalik. 'Drugačijosti' nema kraja: 'Ovo je ponajprije hostel za Južnokorejce. Kinezi i Japanci će se isto osjećati OK, ali ne znam koliko je krojen za turiste iz Europe. Ovdje smo svi velika obitelj, za jelo spremamo korejsku hranu i odlazimo zajedno na ekskurzije. Korejci su sramežljivi i ne govore najbolji engleski, tako da se ovdje osjećaju kao kod kuće.'

Ne sviđa se Kimu poslovna navada Azijata da kad uspiju u stranoj zemlji, odmah se stvori nekolicina sunarodnjaka s istom idejom. Sada se otvara još nekoliko korejskih hostela u Zagrebu. Minus za njega, plus za Zagreb. Pogotovo ako uzmemo u obzir intrigantan sociološki fenomen da u Hrvatsku dolazi sve više solo Južnokoreanki. Situacija koja je bila praktički nezamisliva do prije nekoliko godina. Kako me Kim obrazuje, živimo u tako sigurnoj zemlji da je čak i poslovično prestrašene cure iz Azije požele samostalno istražiti. Eventualni bed je jedino činjenica da se na svojoj hrvatskoj 'reality-ruti' ne zadržavaju više od jednu do dvije noći na svakoj od destinacija.

Pitam ga za iskustvo pokretanja biznisa kod nas. Čovjek ne izgleda nešto isfrustirano, iako je dobivanje radne vize komplicirano i dolazi s uvjetima tipa da na svakog zaposlenog Korejca moraš zaposliti troje Hrvata. To mu baš ne ide na ruku jer bi se htio baviti korejskim uslužnim djelatnostima na korejski način i isključivo za Korejce: 'Ako ću otvoriti restoran, onda želim dovesti korejske kuhare. Naša hrana je vrlo specifična. Svejedno, u hostelu zapošljavam troje hrvatskih ljudi i vidim da je radna etika nešto drugačija. Općenito govoreći, ljudi u Hrvatskoj nisu navikli raditi 14, 15 sati dnevno, žele doći do novca na lagan način.'

Kim si je složio idealnu turističku priču, iako ga zabrinjava što smo sve adute stavili na turizam. Kaže mi kako je Južna Koreja prije šezdeset godina bila u sličnoj situaciji kao i Hrvatska sredinom devedesetih, no nacija se uspješno izvukla manijakalnim radom, što se danas prevodi sa Samsung, LG, Hyundai, Daewoo... Riječi koje asociraju na velike brojke, baš kao što zrači Kim u hrvatskim gabaritima. Ništa čudno da mu se svako malo javljaju naši ljudi koji bi htjeli suradnju.

Kada je sletio u Zagreb, bio je uvjeren da će ostati najviše tri, četiri godine. Sada, veli, ostaje na neodređeno. Voli Kim Hrvatsku, očito je to i iz naziva hostela. Zagreb mu je čist, savršena kombinacija starog i novog: 'Za razliku od Dubrovnika u kojem ti je super prvih tjedan dana, a onda ne znaš kamo bi sa sobom.' Doduše, Kim ima nekoliko ideja za gradske vlasti. Prvo, jasniji raspored vožnje javnih prometala. Koreance zbunjuju rasporedi koji se mijenjaju s godišnjim dobima, a još više što je malo tih stranica na engleskom. Drugo, Zagrebu nedostaje vidikovaca s kojih naši dalekoistočni prijatelji mogu unedogled škljocati aparatima. Trebalo bi napraviti i mapu tzv. picturepointa, fotogeničnih gradskih lokacija. Treće i pomalo nebulozno, Zagreb treba isfurati Jarunsko jezero. Jedna od hostelskih gošća provela je ljetos nekoliko dana na Jarunu, nakon toga se zaputila u Dubrovnik i na kraju došla do zaključka da je zagrebačko jezero daleko ljepše. Pa si ti sad misli...

Hrvatska je Kimu poslužila kao psihološki trening za Europu. Njega, kao i većinu Korejaca, malo je strah putovati po Francuskoj, Italiji, Njemačkoj... Osjećaju se previše drugačiji: 'U Hrvatskoj sam izgubio taj strah od Europe. Evo, baš sam se vratio iz posjeta Veneciji i Nici. Prvi put sam se osjećao ugodno. Uvijek sam zamišljao da ću živjeti u SAD-u. No sada je drukčije. Mogao bih živjeti u Hrvatskoj, odnosno, u Europi.'

Doduše, za život u Hrvatskoj Kim još uvijek mora svako malo 'potegnuti' do Budimpešte po originalne korejske namirnice. No ne i zadugo, nada se. Predviđa nam korejske restorane, dućane, pa čak i tržnicu. Koreanke su već tu i lunjaju u potrazi za točnim redom vožnje.