Unatoč činjenici da Jevgenij Prigožin među ruskim establišmentom ima imidž 'slobodnog strijelca', ni njegov uspon ni sadašnja pobuna ne bi se mogli dogoditi da nije imao saveznike.

Kako ocjenjuje Geraščenko, iza Prigožina stoje zamjenik šefa predsjedničke administracije Sergej Kirjenko i braća Mihail i Jurij Kovalčuk, potonji je poznatiji i kao 'Putinov osobni bankar'.

Savjetnik ukrajinskog predsjednika špekulira da bi u urotu mogle biti uključene i istaknute osobe nominalno bliske Putinu poput glasnogovornika Kremlja Dmitrija Peskova (čiji sin je svojedobno bio članom paravojske Wagner) ili general Sergej Surovikin (kojeg je Prigožin javno hvalio kai "najkompetentnijeg zapovjednika ruske vojske").

Tu su i neke političke figure, a Geraščenko navodi Sergeja Mironova, čelnika stranke Pravedna Rusija, čije veze s Wagner grupom sežu još kad je Mironov sudjelovao u pisanju zakona o paravojnim postrojbama, za što je Prigožin snažno lobirao u Dumi. Spominju se i Roman Starovoit, namjesnik Kurske oblasti koji je također prošao vojnu obuku u kampu Wagnera, te književnik i političar Zahar Prilepin.

Geraščenko se ograđuje kako većina Prigožinovih veza u elitama nije javna, ali čak i iz otvorenih izvora informacija jasno je da su razgranate i na više razina. Najskriveniji su podaci o mogućim Prigožinovim simpatizerima među vojnim generalima i predstavnicima drugih sigurnosnih agencija. No, sasvim je sigurno da Prigožin računa na časnike srednjeg ranga koji u puču vide priliku za napredak u karijeri.

Prigožin je prije ove akcije zasigurno ispitao teren u regijama i 'obrlatio' dio gubernatora, ocjenjuje Geraščenko, koji procjenuje da će mogući daljnji razvoj situacije ponajviše ovisiti o tome kako će se postaviti Ahmed Kadirov, vođa čečenske paravojske. On nominalno podržava Putina, no Geraščenko tvrdi da njegove snage nisu dovoljno snažne kako bi se suprotstavile Wagner grupi, a dvojica paravojnih vođa ranije nisu bila u toliko lošim odnosima.