Podrška Robertu Podolnjaku kod izbora za predsjednika Hrvatskog sabora zacijelo nije izostala zbog njega samog, ali od trenutka kada je odbio kandidaturu za tu dužnost pojačalo se zanimanje za ovog varaždinskog sveučilišnog profesora čija je profesionalna karijera i rad do dolaska u Zagreb vezana uz lokalnu, točnije varaždinsku gradsku upravu i varaždinsku političku scenu. Povod je to, opravdano ili ne, različitih kontroverzi oko njegova lika i djela. O njegovu usponu za tportal govore bivši varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok i njegov nadređeni na zagrebačkom Pravnom fakultetu, profesor Branko Smerdel
'Podolnjak je u varaždinskoj Gradskoj upravi počeo raditi prije mene, i to kao službenik od 1985., a u vrijeme gradonačelnika Hrvoja Vojvode postao je savjetnik gradonačelnika za lokalnu samoupravu', prisjeća se dugogodišnji varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok. On je kao član HSLS-a prvi put došao u varaždinsku Gradsku vijećnicu još 1997., i to kao zamjenik spomenutog gradonačelnika Hrvoja Vojvode, inače HDZ-ovca.
Kao i dobar dio varaždinskih gradskih službenika, Podolnjak se 1993. učlanio u varaždinski HNS čiji je jedan od osnivača bio kasniji Čehokov dugogodišnji suradnik i zamjenik Zlatko Horvat. No uvijek ustrajan u svojim stavovima i tvrdeći da se bori za opće interese, Podolnjak se nije dugo zadržao u HNS-u. Već početkom 1994. izlazi i priključuje se HSS-u što je bilo neočekivano s obzirom na to da se profesionalno uglavnom bavio lokalnom samoupravom i urbanim pitanjima, a najmanje - poljoprivredom. Naime, Podolnjak je diplomirao na Fakultetu političkih znanosti s 33 godine, 1991. Potom je magistrirao na istom fakultetu, a doktorirao je 2001. na Pravom fakultetu u Zagrebu, gdje je počeo raditi 2005. godine.
'Podržavao sam njegovo nastojanje za obrazovanjem, kao i kod drugih gradskih zaposlenika kojima su plaćeni troškovi školovanja. U tome vidim njegovu dobru stranu, a o drugom ne bih govorio', veli Čehok za tportal.
Smerdel: Čehok nije mogao pogurati Podolnjaka ni da je htio
Upravo bivšem varaždinskom gradonačelniku, a današnjem USKOK-ovom optuženiku, neki su pripisivali zasluge za Podolnjakov profesionalni uspon, pa čak i - imenovanje na katedru. To je, međutim, oštro opovrgnuo profesor Branko Smerdel, predstojnik Katedre za Ustavno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, koji nije krio svoju ogorčenost takvim tvrdnjama.
'Podolnjak je kao magistar političkih znanosti, uz redovan rad u varaždinskom Gradskom poglavarstvu, položio razlikovne ispite te doktorirao pravne znanosti. Natjecao se za radno mjesto docenta na Pravnom fakultetu Zagreb 2005., i to na moj poziv kao (ondašnjeg) dekana i predstojnika Katedre za ustavno pravo. Čehoka nikada nisam upoznao, ne znam ni za kakvu intervenciju kod angažmana dr. Podolnjaka, niti bi ona bila relevantna na Fakultetu u bilo kojem pogledu', rekao je Smerdel osvrćući se na istup predsjednika varaždinskog Gradskog vijeća Ivana Hermana koji je ustvrdio da je Podolnjak, zahvaljujući vezi, odnosno pomoći Čehoka, došao do profesorskog mjesta.
No to nije sve. Gledajući kronologiju, jasno je da Čehok nije mogao utjecati na financijsku podršku Podolnjaku tijekom školovanja. Troškovi obrane Podolnjakova doktorata iznosili su 7.500 kuna, a njihovo sufinanciranje s 4.000 kuna odobrio je u travnju 2001. Zlatko Horvat koji je bio godinu dana varaždinski gradonačelnik nakon ostavke Vojvode. Štoviše, Čehok nije uopće bio u gradskoj upravi kad je odobreno sufinanciranje doktorata koji je Podolnjak stekao 3. svibnja 2001. Čehok je tek pobijedio na izborima kasnije toga mjeseca te je gradonačelnik postao 19. lipnja 2001. godine.
Podolnjakovo propitivanje dovelo do optužnice za Čehoka
Budući da je Zlatko Horvat, dugogodišnji varaždinski gradski tajnik nakon izbora 2001. postao Čehokov zamjenik, otvorilo se slobodno tajničko mjesto na koje je Podolnjak izabran kao najstručnija osoba s obzirom na doktorat i radno iskustvo. Međutim, iako je izabran za tajnika uz suglasnost Čehoka, Podolnjak je kasnije žestoko kritizirao neke njegove poteze. Među takve osporavane postupke spada zamjena zemljišta između Grada Varaždina i gradske tvrtke Parkovi 2007. godine: bio je to potez zbog kojeg je tvrtka Parkovi veći dio dobivene parcele kasnije prodala Mercatoru i tako ostvarila višemilijunski prihod, a njegov direktor stimulaciju od oko 100 tisuća eura. Upravo je Podolnjak propitivao svrsishodnost tog poteza, ali i zakonitost ovih radnji koje su danas predmet sudskog postupka. Sada kada se zbog Podolnjakove nove političke isturenosti u Mostu posebno propituje njegov odnos s Čehom valja naglasiti da se nijedan kazneni progon protiv Čehoka ne odnosi na događaje iz njegova prvog mandata kada je Podolnjak bio gradski tajnik.
'Javni interes nije nepoštovan samo tu nego u mnogočemu. Nažalost. Imate prodaje bez javnog natječaja, bez procjene sudskih vještaka ili procjena koje nisu potpisane, ili kada postoje, predstavljaju sramotu za profesiju jer se potpuno neobjektivno procjenjuje određena gradska imovina kako bi se pogodovalo privatnim tvrtkama. Za sve to imam dokaze. Pogotovo u odlukama o raspolaganju gradskom imovinom koje je donosilo Gradsko poglavarstvo, a u čemu su mu obilato pomagale gradske službe koje bi morale upozoravati na nezakonitosti u radu, a to ne čine iz oportunosti, straha, neznanja, indolentnosti ili čak vlastitog interesa. Teške riječi, ali stojim iza njih bilo gdje i bilo kada', govorio je 2007. Podolnjak u Gradskoj vijećnici u koju je prvi put ušao kao vijećnik nakon izbora 2005. godine.
Usprkos tome, Čehok ga 2009. izabire u Savjet gradonačelnika grada Varaždina, ali svega dva mjeseca nakon imenovanja daje ostavku jer 'ne želi biti pokriće za sporne stvari'.
'Moja iskrena namjera bila je svojim znanjem pomoći gradonačelniku u donošenju odluka u javnom interesu, pa sam isključivo iz tog razloga prihvatio njegov poziv da uđem u to tijelo. Umjesto uzastopnih, često i zakašnjelih ukazivanja na propuste s govornice Gradskog vijeća ili pak preko suda, iskreno sam se nadao da je došlo vrijeme za drukčiji, mislio sam i učinkovitiji pristup koji bi polučio veće rezultate nego javna osporavanja. Bio sam jednako tako uvjeren da ću uspjeti u neke svoje stavove uvjeriti gradonačelnika, prije no što on donese određene odluke ili uputi određene prijedloge odluka na odlučivanje Gradskom vijeću. Nažalost, u ovo vrlo kratko vrijeme pokazalo se da Savjet nije mišljen kao tijelo koje će kontinuirano raspravljati o svim važnim temama iz nadležnosti gradonačelnika, kao odlučitelja ili predlagatelja. Očekivao sam i sjednicu Savjeta prije predstojeće sjednice Gradskog vijeća, na kojoj je do sada najveći broj važnih točaka, koje je upravo gradonačelnik predložio vijeću, na temelju vlastite odluke i mišljenja njegova kolegija pročelnika, ali bez traženja mišljenja Savjeta. Stoga Savjet već sada, po mom mišljenju, nije ispunio svrhu zbog koje je osnovan i očito će ostati mrtvo slovo na papiru', pisao je Podolnjak naglašavajući da ne želi biti pokriće za odluke s kojima se u najmanju ruku ne slaže'.
Međutim, nije bio kritičan samo prema Čehoku već i drugim s kojima se nije slagao, pa i prema HSS-u. Uvjeren kako se HSS treba mijenjati ako želi ostati faktor na političkoj sceni, Podolnjak se javno zalagao čak i za promjenu imena stranke u Hrvatsko građanska seljačka stranka, ali taj i drugi njegovi potezi nisu naišli na razumijevanje. Stoga izašao iz stranke 2010., odnosno godinu dana nakon što ga je na izborima za varaždinskoga gradonačelnika pobijedio Čehok koji je tom pobjedom osvojio i treći mandat varaždinskoga gradonačelnika koji je naprasno prekinut uhićenjem 2011. i ostavkom.
Od Iličića i Petrova do odbijanja mjesta šefa Sabora
Zbog toga su u Varaždinu održani izvanredni izbori na kojima je Podolnjak kao nezavisni vijećnik bio na listi s Ladislavom Ilčićem koji je u to vrijeme bio nezavisni kandidat za varaždinskoga gradonačelnika.
Nije dobio dovoljno glasova kao kandidat za zamjenika gradonačelnika što je dijelom pripisivao navodnoj medijskoj blokadi u koju je zapao zbog otvorenosti i kritičnosti. Ipak, Podolnjak je bio redovito biran u varaždinsko Gradsko vijeće u koje 2013. ulazi još jedan član njegove nezavisne liste. Upravo ta činjenica povezala ga je s Božom Petrovom i ostalima iz Mosta nezavisnih lista još prije godinu dana, ali odluka da bude nositelj liste Mosta u trećoj izbornoj jedinici pala je neposredno pred parlamentarne izbore.
Podolnjakova kandidatura nije prošla bez reakcija, dijelom javnih, ali dijelom i zakulisnih. Njegovi politički suparnici, osobito oni koji su se osjetili posebno ugroženim, počeli su kopati po njegovoj prošlosti, pri čemu su činjenicu da se zbog svoje kritičnosti i nespremnosti da se povinuje stranačkoj stezi tražio u različitim političkih strankama počeli predstavljati kao političko konvertitstvo, a izvukli su mu i iz vremena kad se još nije ni posvetio politici i podatak da je promijenio prezime. Radi se doista o privatnoj stvari iz 1992., iz vremena kada ni na koji način nije bio politički angažiran. Usprkos tim prozivkama i razmjerno kasnoj odluci da Most izađe na izbore u trećoj izbornoj jedinici, birači te jedinice, a posebice s područja grada Varaždina, dali su glasove Podolnjaku i Mostu više nego što su mnogi očekivali.
Ljudi iz Varaždina koji su poznavali Podolnjakov politički rad u njegovu traženju političkog puta kroz različite političke stranke vidjeli su zapravo ljudsku dosljednost i upornost u zalaganju za javno dobro, a ne za funkcije po svaku cijenu. Varaždinci koji ga poznaju kroz lokalni politički rad stoga se ni ne čude što Podolnjak uspijeva ostati ovako hladnokrvan i principijelan i u ovim turbulentnim pregovorima u koje je uključen kao zastupnik Mosta, pa i u trenutku kada je bio usred Sabora izložen neugodnim igrama, zbog kojih je i odbio mogućnost kandidature za mjesto predsjednika Sabora.
