Wattergate, Hypo, Patria, Daimler… samo su neke od afera nazvane imenom hotela, tvornica i slično, a i afera Spice, primjerice, gotovo je jednako poznata i pod imenom Afera Podravka. U slučaju afere 'Krašograd', podsjetimo, to se ime gotovo nametnulo jer je na zemljištu pokraj tvornice Kraš u Zagrebu trebao niknuti zabavni park tog najpoznatijeg hrvatskog proizvođača slatkiša, no gradska uprava to je gradsko zemljište zamijenila za privatno u Sesvetskom Kraljevcu.

Iz Uprave Kraša, međutim, upozoravaju da se nazivanjem afere 'Krašograd' što je naziv koji predstavlja Krašev zaštićeni verbalni žig, Kraš dovodi u vezu s mogućim počinjenjem kaznenih djela te ga se prikazuje u krajnje negativnom svjetlu, a Kraš ni na koji način nije povezan sa slučajem, izjavio je šef uprave Kraša Damir Bulić u repriziranom priopćenju iz ožujka ove godine.

Svaka reklama (ni)je dobra reklama?

Premda Krašev zahtjev nije teško razumjeti, je li opravdan i pravno utemeljen s obzirom na pravo na slobodu govora i izražavanja? I bi li se Kraševim primjerom mogli povesti i ranije spomenuti Hypo, Patria, Daimler i drugi? Iako u Hrvatskom novinarskom društvu kažu da se načelno protive svakom ograničavanju slobode izražavanja, u konkretnom slučaju, ograđuje se predsjednik HND-a Saša Leković: 'Sve ovisi o tome postoji li pravni temelj za ovakav zahtjev Kraša u vidu pravo zaštićenog korištenja imena Krašograd', rekao je za tportal.

Za odvjetnicu Vesnu Alaburić iz HND-ova nedavno osnovanog Centra za zaštitu slobode izražavanja, stvar je jasna – ona smatra da 'Kraš svojom zamolbom nije prešao granicu slobode govora': 'Ako afera zamjene gradskog zemljišta i kazneni postupak u vezi s tom zamjenom nemaju nikakve veze s društvom Kraš, tada je opravdana zamolba Uprave Kraša da se nazivom afere javnost ne dovodi u zabludu da je Kraš jedan od njezinih aktera.'

'Korištenjem naziva 'Krašograd' mediji ne mogu počiniti kazneno djelo povrede žiga, ali mogu povrijediti pravo osobnosti društva Kraš koje uključuje i pravo da se naziv toga društva, naziv proizvoda ili žig ne objavljuje u negativnom svjetlu bez ikakvog opravdanog razloga. Pravo je svakog pojedinca, uključujući trgovačka društva, da ne bude prikazan u netočnom kontekstu koji škodi ugledu, časti, privatnosti ili nekom drugom pravu osobnosti. Zahtjev da se to pravo zaštiti zabranom objavljivanja nekog sadržaja ili kažnjavanjem, svakako predstavlja ograničenje slobode govora', objašnjava Alaburić za tportal.

'Međutim, sloboda govora nije neograničena pa bi sud u slučaju spora utvrđivao koje pravo u konkretnom slučaju preteže – pravo na zaštitu prava osobnosti ili pravo na slobodu izražavanja. U ovom primjeru, ako Kraš doista nema nikakve veze s kaznenim postupkom zamjene zemljišta i tom aferom općenito, izvjesno je da bi sud zaštitio pravo Kraša na dobro ime', zaključuje Alaburić.

A koje bi to drugo ime nego ovo pod kojim se proslavila bilo prikladno za ovu aferu? Bi li se o njoj uopće moglo govoriti kao o aferi 'formerly known' (nekad znanoj) kao Krašograd? I što bi ta promjena nakon tolikih godina značila i zašto i ranije nije bilo sličnih zamolbi iz Kraša nego tek onda kad je u priču uskočio USKOK?

Mediji aferu već gotovo osam godina nazivaju Krašograd, a iz Kraša sve to vrijeme – dok u ožujku ove godine nije pokrenuta istraga – nije bilo sličnih zamolbi premda je Krašu zahtjev za ime 'Krašograd', koje je prijavio Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo u veljači 2006., priznat u listopadu iste godine i vrijedi do 2016. godine.

Vrijeme zaštite može se produljivati neograničeno na razdoblja od 10 godina, uz pravovremeno podnošenje zahtjeva (u pravilu prije isteka važenja prethodnih 10 godina) i plaćanje odgovarajućih pristojbi i naknada troškova.

Od wattergatea do olivergatea

Profesorica novinarske etike sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Gordana Vilović upozorava na pitanje: 'Je li projekt Krašograd povezan s malverzacijama u zamjeni zemljišta u koju je umiješan Grad Zagreb? Ako jest i ako se vodi istraga i ako je podignuta optužnica, na koji način bilo koji izvjestitelj može izbjeći naziv Krašograd?'

'Mislim da se ne može novinarima naređivati na koji način će koristiti određeni termin ako će to olakšati čitateljima da razumiju što se događa', kazala je za tportal.

Podsjećajući da sve dosadašnje afere u svijetu i kod nas nose imena tvornica, hotela i slično što je uobičajen način imenovanja afera, Vilović smatra da bi i te kompanije mogle biti revoltirane jer je to možebitno utjecalo ili utječe na njihov imidž. Međutim, ne sjeća da je bilo koja kompanija tražila zaštitu na sudu zbog toga što su novinari imenovali određenu kompaniju ili banku koja je na bilo koji način bila dijelom istrage.

Uostalom, pitanje je bi li novinari takav zahtjev poslušali, kao i bismo li, primjerice, za neke hotele uopće i znali da se u sklopu kompleksa u kojima se nalaze, nisu dogodili skandali – šifra wattergate

Tko se 'slatke tajne' sjeća još?

Što se tiče Kraša, premda i opet napominjemo da s aferom koju se naziva 'Krašograd' nema veze, valja podsjetiti, kao što smo već pisali, da je i Kraš svojedobno imao svoju 'slatku tajnu'. Kraš je, naime, 2006. kupio zemljište u Pisarovini i u projekt 'Krašograd', ekopark sa smještajnim, ugostiteljskim i sportskim sadržajima, investirao oko 25 milijuna kuna.

Zanimljivo je da su Nadan Vidošević, tadašnji šef Uprave Kraša, te još sedmero čelnih ljudi tvrtke, što iz Uprave, što iz Nadzornog odbora, tada kupili 150 hektara poljoprivrednog zemljišta oko Krašograda, i to za nekoliko kuna po četvornom metru, prema pisanju medija, a četiri godine kasnije izgradnjom i otvaranjem Krašograda cijena je višestruko porasla.

Kada je Jutarnji list 2013. upozorio na ovu Kraševu aferu u kojoj nitko nije bio oštećen, ali je ostalo otvoreno pitanje povlaštene informacije, Vidošević je ustvrdio da 'nema nikakve moralne odgovornosti, jer je informacija o prodaji bila javno dostupna'.