Inženjer sigurnosti Goran Franković na temelju analiza postojećeg stanja hrvatske vatrogasne službe naglašava da treba ustrojiti jedinstvenu službu vatrogastva na čelu s državnim tijelom i jasno postavljenom linijom zapovijedanja, financiranja, školovanja, stručnog osposobljavanja, planiranja, opremanja te inspekcijskog i strukovnog nadzora.

Prva 'vatrogasna mjera' međutim jest obnova voznog parka jer nema dovoljno vatrogasnih cisterni za potrebe zahtjevnih intervencija poput posljednjih požara u Dalmaciji - postojeće cisterne su u prosjeku starije od 25 godina. Uz sredstva za nova vozila, Vlada treba vatrogascima osigurati opremu te komunikacijske sustave nove generacije. I ne manje važno, treba riješiti radnopravni status kako profesionalnih, tako i dobrovoljnih vatrogasaca.

Franković za tportal ističe da je Udruga profesionalnih vatrogasaca Hrvatske sudjelovala u javnoj raspravi prilikom donošenja Strategije nacionalne sigurnosti i već tada dokumentirano upozorila na osnovni problem organizacijske naravi - nepostojanje jednog tijela koje bi sustavno pratilo razvoj vatrogastva. To tijelo trebalo bi, između ostalog, uočavati probleme i nuditi adekvatna rješenja jer se pokazalo da smještanje vatrogastva u tijelo državne uprave s osnovnom djelatnošću civilne zaštite nije polučilo željene efekte.

'Vatrogastvo je uvijek tretirano kao sekundarna, uzgredna kategorija, koja ne korespondira s poslovima državne uprave. Takvo stanje je samo produbilo postojeće organizacijske probleme i dualitete, pa i antagonizme (profesionalci - dobrovoljci, dvostruke linije zapovijedanja, vatrogasci – civilna zaštita i sl.)', upozorili su profesionalni vatrogasci.

Profesionalni vatrogasci kroz budući Zakon o sustavu domovinske sigurnosti žele definirati poziciju vatrogasne službe kao nezaobilaznog subjekta u sustavu zaštite i spašavanja u RH, a istovremeno traže da se u novom Zakonu o vatrogastvu definira hrvatsko vatrogastvo u cjelini. 

U skladu s tim, u javnu raspravu o Strategiji nacionalne sigurnosti uključili su se detaljnom analizom stanja na terenu i vrlo konkretnim prijedlozima. 

'Ne želimo da se udrugom građana definira dobrovoljno vatrogasno društvo, a ustanovom javne potrebe, nego da se svi subjekti u vatrogastvu objedine kroz taj zakon i da se rješava statusno pitanje samih organizacija iz kojih crpimo cijelu operativu. Nužno je riješiti i radnopravni status profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasaca, kao i prilagoditi sve podzakonske akte kojima se definiraju pravila službe', nabraja Franković za tportal.

Ako stradaju, nikakvih prava 

Trenutno naime neka područja sustava vatrogastva nisu u potpunosti regulirana podzakonskim propisima ili su postojeći propisi u neskladu s današnjim stanjem i potrebama.

Što se tiče radnopravnog statusa, Franković upozorava da se od profesionalnih vatrogasaca do njihove 65. godine života očekuje iznimna spremnost i izlazak na teren u roku od minute po pozivu, kao i cijeli niz aktivnosti zaštite i spašavanja ljudi, dakle ne samo gašenje požara. Ukoliko stradaju, postaju invalidi rada i imaju osobno uvjetovan otkaz, bez ikakvih prava, kakva primjerice proizlaze iz statusa hrvatskog branitelja ili HRVI.

'U vatrogasnim postrojbama nemamo službu koja može zbrinuti te ljude na aktivnostima koje su nam kao službi nužno potrebne, poput preventive i nadzora. Tada bi ti ljudi bili u potpunosti iskorišteni', ističe Franković.

'Odu li dobrovoljci gasiti požar, mogu dobiti otkaz' 

Situacija s dobrovoljnim vatrogascima dodatno je pogoršana time što oni izlaskom na intervenciju po pozivu zapovjednika za vrijeme radnog vremena riskiraju svoj ugovor o radu.

'Odu li gasiti požar, mogu dobiti otkaz i naravno da to neće riskirati jer im o plaći ovisi obitelj. Ako u firmi i dobiju pravo izlaska na intervenciju, prilikom pogibije ili ozljeđivanja oni i njihova obitelj nemaju nikakva prava osim onih koja su im propisana kolektivnim ugovorom iz njihove matične radne organizacije. A ako su nezaposleni, onda su tek 'u banani' jer u praksi nemaju nikakva prava - iako upravo njih najčešće koristimo jer su oni na raspolaganju', otkriva Franković. 

Dobrovoljni vatrogasci zapravo imaju na papiru pravo na naknadu kao i profesionalni vatrogasci, mogućnost korištenja određenih komunalnih povlastica i obvezu osiguranja od nezgode na radu.

'U praksi, naknada se obično ne isplaćuje jer za to nema sredstava. I oni sami kažu – a upravo je to velika, neopisiva vrijednost hrvatskih vatrogasaca – da naknadu ne žele za sebe, nego je daju na raspolaganje svom sirotinjskom društvu koje tako nabavlja potrebnu zaštitnu opremu i unapređuje službu. Istina, neki je dobiju, ali i prilikom službenog nadzora je utvrđeno da se naknada ne isplaćuje u skladu za zakonom', napominje Franković.

Reorganizacijom vatrogasne službe vladajući političari najbolje bi mogli zahvaliti našim vatrogascima koji obavljaju teške poslove zaštite i spašavanja, zaključuju iz Udruge profesionalnih vatrogasaca Hrvatske.