Naime, okupljeni u inicijativi Akademska solidarnost, oni su nedavno krenuli u prikupljanje potpisa svojih kolega na različitim fakultetima i sveučilištima kako bi angažirali što veći dio akademske zajednice u svojoj ofenzivi protiv, kako kažu,

liberalne komercijalizacije te etatizacije sveučilišta koja se predloženim zakonima nastoji provesti.

Akciju je inicijalno potpisalo 55 profesora i docenata, međutim, organizatori tvrde da njihov broj iz dana u dan raste. Na štrajk pozivaju jer smatraju da su zakoni koje je predložilo Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa toliko loši da su nepopravljivi, da će, ma kako dotjerani bili, dovesti do propasti hrvatske znanosti i visokog obrazovanja, što pak znači da ih treba odlučno i potpuno odbijati sve dok se ne izmijeni njihova osnovna intencija. Upozoravaju da je dio akademske zajednice pristao sudjelovati u doradi prijedloga, iako ih je ona u studenom prilično jedinstveno odbacila kao potpuno neprihvatljive.

U svojim kritikama ističu da prijedlozi predstavljaju:

1) daljnju komercijalizaciju znanosti i visokog obrazovanja (tj. njihovo potpuno podvrgavanje interesima kapitala što je kratkoročno posebno nepogodno za društveno-humanističke znanosti, a dugoročno za znanost, visoko obrazovanje i društvo u cjelini)

2) ukidanje autonomije sveučilišta i uvođenje političke kontrole nad sveučilištem i znanosti, poticanje cijepanja sveučilišta i daljnje privatizacije javnog obrazovanja i javnih znanstvenih instituta

3) uvođenje potpuno neprihvatljiva sustava financiranja sveučilišta i instituta putem tzv. programskih ugovora (kojima javno financiranje postaje nesigurno i ovisi o ishodu pregovora svake tri godine)

4) uvođenje piramidalnog sustava radnih mjesta na sveučilištima i institutima što će značiti nemogućnost napredovanja za većinu akademskih radnika, kao i odlazak mladih znanstvenika iz zemlje

5) uvođenje upisnina umjesto školarina, pri čemu će se iz studentskog/građanskog džepa u konačnici zapravo ubirati još više novaca, što će visoko obrazovanje učiniti nedostupni(ji)m sve širim slojevima društva

Ministarstvo i dalje djeluje netransparentno

Prijedlozi zakona trenutačno se, nakon javne rasprave i prikupljenih više od tisuću primjedbi, nalaze na doradi u MZOŠ-u za koju je ministar Radovan Fuchs imenovao tri nova prosudbena povjerenstva koja, među ostalima, sačinjavaju rektori i prorektori sa svih sveučilišta, ravnatelji instituta i poneki predstavnik studenata.

No 'štrajkaši' ističu da je proces izrade prijedloga bio i ostao nedemokratski i netransparentan – da je MZOŠ sam odabrao ljude koji su ih radili, bez aktivnog sudjelovanja predstavnika koje bi izabrala akademska zajednica te da je sličan scenarij i sada na djelu.

Upozoravaju da je previše ishitreno i neodgovorno u tako važnu reformu ulaziti u izbornoj godini, usred krize te nakon što je EU već zatvorio odgovarajuće poglavlje pregovora s Hrvatskom.

Jedan od potpisnika inicijative, profesor dr. sc. Dean Duda s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kaže kako je besmislenog govoriti o nekakvom drugom krugu javne rasprave kada većina članova akademske zajednice pojma nema što se dalje zbiva s odbačenim prijedlozima.

'Kakav je to drugi krug o kojem ne znamo ništa? Netko tko ima veze u MZOŠ-u možda može reći kako se provelo mnogo promjena, međutim, zašto da ja u to vjerujem? Ponovno se ne poštuje osnovna demokratska procedura i princip transparentnosti. Kao i za samu izradu prijedloga, ljude je biralo ministarstvo, a ne akademska zajednica', rekao je tportalu dr. Duda.

'Vrlo smo zadovoljni dosadašnjim odazivom na inicijativu. Treba uzeti u obzir i to da je akademska zajednica troma. Većina ljudi jedva da je znala da se tako nešto događa, a čini se da je vlastima to bilo u interesu. Imamo i snažnu podršku s Pravnog fakulteta. Ne bi trebalo čekati da ti zakoni dođu u saborske klupe. Svi dobro znamo kakav je odnos snaga ondje', rekao je dr. Duda.

Budući da bi zakoni u Sabor trebali stići u ožujku, za očekivati je da bi se štrajk mogao održati krajem veljače.

No čini se da je akademska zajednica sada znatno podjeljenija nego što je bila tijekom javne rasprave o prijedlozima zakona u studenom. Neki profesori i fakulteti, poput Medicinskog u Splitu, i ranije su se izjašnjavali za prijedloge kao dobar temelj, a broj onih koji smatraju da se kvalitetna rješenja mogu ostvariti kroz prosudbena povjerenstva još je veći.

Promjena se boje oni kojima stanje odgovara

Dr. sc. Matko Marušić, profesor na Medicinskom fakultetu u Splitu, objasnio je da nije protiv prijedloga, jer su oni u svim svojim osnovnim postavkama usklađeni s europskim standardima i preporukama Hrvatskoj.

'Hrvatska znanost i visoko obrazovanje već su propali i upravo zato nam trebaju novi zakoni. Naši znanstvenici nisu vidljivi na međunarodnoj sceni, a uspješnost studiranja je zaprepašćujuće niska. Profesori koji imaju te dvije značajke ne bi od stida trebali nastupati u javnosti, čak ni na amaterskim pjevačkim natjecanjima', odrješit je, kao i obično, dr. Marušić.

'Protivnici zakona autonomijom proglašavaju svoj 'model' a to je da, iako na državnim plaćama i održavanju, sami određuju koliko će studenata upisati i kolike će im školarine uzeti. Potom te školarine dijele sami sebi, a zbog nepodnošljivog povećanja broja studenata do kraja upropaštavaju nastavu. Autonomiju traže da bi nesmetano mogli raditi i jedno i drugo, kao što i rade'.

Marušić smatra da školarine svakako treba ukinuti. 'To je zločin nad narodom, napose nad sirotinjom. Država mora dati strategiju i plan visokog obrazovanja i to pošteno financirati. Bojim se da to Hrvatska nikad neće postići, iako u načelu tako radi svaka zdrava obitelj. To financiranje sveučilišta mora ovisiti o kvaliteti i ostvarenju programa. Normalno je da se toga boji onaj koji je znanstveno neprepoznatljiv i čiji studenti neuspješno studiraju.

Splitski je profesor također uvjeren da su korupcija i nepotizam u akademskoj zajednici u Hrvatskoj čak i veći nego u politici pa smatra da treba više strahovati od samovolje fakulteta nego od ulaska atmosfere 'podobnjaštva' kroz utjecaj vlasti.

Nisu ni svi na Filozofskom za štrajk

Dr. sc. Pavel Gregorić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu kaže da organizatori štrajka smatraju da akademsku zajednicu čine samo njihovi istomišljenici.

'Podsjećam da ni u studenom 2010. nije cijela akademska zajednica odbacila prijedloge triju zakona, a danas je broj onih koji smatraju da te prijedloge treba odbiti znatno manji nego prije dva mjeseca', ističe Gregorić.

No on, za razliku od Marušića, ne misli da je prevelik utjecaj politike u akademskoj zajednici dobar.

'Akademska zajednica pokazala se potpuno nesposobnom da sama riješi problem korupcije i nepotizma u vlastitim redovima. Međutim, nisam siguran je li pravo rješenje imenovanje političara u nadzorna tijela, kad se politika pokazala još korumpiranijom. Ja sam zagovornik imenovanja neovisnih inozemnih eksperata u sva ključna tijela', kaže Gregorić.

'Slažem se da bi nam za kvalitetnu reformu trebala srednjoročna i dugoročna strategija gospodarskog i socijalnog razvoja koja se temelji na podrobnim istraživanjima i širokom konsenzusu. No lakše je donijeti takvu strategiju nego je implementirati. Problem naših političara nije samo nedostatak vizije, nego i nedostatak kičme da se viziju provede', zaključio je Gregorić.