Michael H. Posner, prije nego što ga je Hillary Clinton pozvala da se priključi njezinom najužem timu suradnika, bio je uspješan direktor organizacije Human Rights First, koja se istaknula svojim efikasnim angažmanom na promociji ljudskih prava. Ovaj uglednim pravnik je početkom osamdesetih bio i predavač na glasovitom sveučilištu Yale, kao i na njujorškoj Columbiji. Također je magistrirao i povijest, ali je akademski život odavno odlučio zamijeniti direktnim angažmanom na pitanjima koja ga zanimaju, od ljudskih i radničkih prava pa sve do progona zločina protiv čovječnosti.

Od 2009. Posner u State Departmentu vodi ured za demokraciju, ljudska prava i rad, koji ima ključnu ulogu u sastavljanju godišnjeg izvještaja o ljudskim pravima, štiva čiji sadržaj redovito odjekne cijelim svijetom. U ovogodišnjem izvještaju apostrofirana je i Hrvatska, ponajviše zbog nasilja na prvom Split Prideu, a novost je i da se LGBT pravima daje mnogo više prostora nego prije.
O svemu tome smo s Michaelom Posnerom razgovarali u washingtonskom sjedištu State Departmenta, s naglaskom na angažmanu SAD-a na postizanju ravnopravnosti LGBT osoba na cijelom svijetu što je postala jedna od odrednica američke vanjske politike u mandatu Hillary Clinton.

Koliko su ljudska prava važan element vanjske politike SAD-a?
Želim odmah naglasiti da je administracija Baracka Obame ljudska prava učinila ključnim dijelom svoje vanjske politike. Diljem svijeta smo aktivni po tom pitanju sa svakom vladom s kojom komuniciramo te su ljudska prava jednako važna kao ekonomske, sigurnosne i sve ostale teme. Zbog toga se i SAD više angažirao u UN-u, čija su tijela koja se bave ljudskim pravima u prošlosti bila problematična.

No predsjednik Obama odlučio je kako se ne trebamo držati po strani kada je riječ o UN-u, nego poticati reforme, što sada i činimo. Druga važna stvar je to što SAD smatraju kako postoje univerzalni standardi ljudskih prava, koji se odnose na svaku zemlju svijeta, uključujući i nas.

Državna tajnica Clinton često voli reći da moramo voditi primjerom. Zbog toga smo počeli mnogo više surađivati s nevladinim sektorom u našoj zemlji, organizirali smo sastanke i sesije s više od tisuću angažiranih ljudi i aktivista koji se bave svime od uvjeta u zatvorima do rasne diskriminacije. Zato smo podržali i izvještaje UN-a koji su kritični prema SAD-u kada je riječ, primjerice, o rasnim odnosima, jer smatramo da za sve na svijetu moraju važiti isti standardi ljudskih prava.

Na koji način mislite postići željene promjene?
Naše je uvjerenje da prava promjena dolazi iznutra, iz društva. O tome također često govori Hillary Clinton. O tome je govorila u nekoliko važnih javnih istupa ističući koji su elementi održive demokracije, poput vladavine zakona. U tom kontekstu državna tajnica Clinton uvijek napominje da je važna zaštita ranjivih skupina u društvu - nacionalnih manjina, žena kao i prihvaćanje LGBT osoba.

Što su konkretni potezi State Departmenta u vezi LGBT prava otkako je Hillary Clinton postala državna tajnica?
Tri su aspekta našeg odnosa prema LGBT pitanjima. Za početak, smatramo da su LGBT prava ljudska prava, što je Clinton artikulirala u svojem poznatom govoru u Švicarskoj, u prosincu prošle godine. Drugi je aspekt taj da se preko svih naših ambasada i konzulata bavimo tim pitanjima te svi naši diplomatski predstavnici imaju upute da se angažiraju na pitanjima LGBT prava, jer su ona jednostavno dio naše vanjske i ljudskopravaške politike. Clinton je naredila svim našim diplomatima da pruže ruku suradnje lokalnim LGBT zajednicama, ali je i napomenula da trebamo bilježiti i isticati u javnosti nasilje i diskriminaciju koja se događa LGBT osobama pa stoga ta tematika ima mnogo veći prostor u godišnjem izvještaju State Departmenta o ljudskim pravima u svijetu.
Diplomatski smo angažirani i oko svih slučajeva napada na predstavnike LGBT zajednice. To se sve dogodilo u protekle dvije-tri godine, jer svatko tko prati američku vanjsku politiku zna da se LGBT pitanjima nije nikad pristupalo tako sistematično.

Može se primijetiti i da Hillary Clinton prilično često istupa u javnosti u vezi LGBT tematike...
Da, odlučilo smo iskoristiti moć javne riječi, odnosno moć javne diplomacije, a najbolji primjer toga je govor državne tajnice koji sam već spomenuo. On je izazvao više interesa svjetskih medija i javnosti nego mnoge druge stvari koje je učinila. Mi na to gledamo kao na priliku educiranja javnosti, ali i naših diplomata o tome zašto su LGBT prava važna. Svjesni smo da državna tajnica Clinton ima visok profil u javnosti, te to znamo koristiti. Možda najvažnije postignuće tog govora jest da su nam nakon njega prišle i neke druge svjetske vlade s porukom da se žele na isti način angažirati te da im je cilj imati jednak nivo brige za prava LGBT osoba. Tako se događaju promjene! Pritom moram dodati i da smo ustanovili fond koji bi financijski pomagao nastojanja LGBT aktivista u njihovim zemljama što je također novost.

Svijetom je odjeknula i podrška bračnoj ravnopravnosti predsjednika Obame. Koliko takve izjave pomažu promjeni stavova ljudi kada je riječ o LGBT osobama?
Znate, mi smo i u našoj zemlji kroz proteklih nekoliko desetljeća svjedoci ogromne promjene kada je riječ o pravima LGBT osoba. To je i svojevrsna generacijska promjena, a za nas u State Departmentu to je bila logična evolucija politike. Nakon rasne diskriminacije i ženskih prava, za nas je bilo prirodno da se počnemo aktivnije baviti LGBT pravima. Naravno, diljem svijeta postoje mnogi otpori ideji da su LGBT prava ujedno i ljudska prava uvjetovana kulturološkim i drugim razlikama. Zato su važne izjave poput predsjednikove, jer pozitivno utječu na ljude.

No hoće li SAD zadržati istu politiku ako pobijede republikanci? Primjerice, njihov predsjednički kandidat Mitt Romney otpustio je svog glasnogovornika za vanjsku politiku samo zato što je gej, a što su napale konzervativne skupine.
Neću komentirati našu unutarnju politiku, no mogu reći kako smatram da je momentum na našoj strani. Stvari se nepovratno mijenjaju na bolje kada je riječ o LGBT pravima, što odlično reflektira i proteklih deset godina u našem, američkom društvu. Došle su nove generacije kojima drukčija seksualna orijentacija od heteroseksualne nije nikakav problem.

Čemu pripisujete tu promjenu?
Nisam sociolog, no čini mi se da je tu povezano više elemenata. Jedan od njih je i vidljivost LGBT osoba u medijima, u našoj popularnoj kulturi. Ključan je i coming out gej ljudi pa danas mnogi ljudi u svojim obiteljima, susjedstvu i na radnom mjestu imaju nekoga tko je gej, što itekako mijenja stavove ljudi. Gej osobe su sada dio našeg svijeta pa se stvara i konsenzus javnosti kako se LGBT osobe ne smije diskriminirati, bez obzira što mislite o homoseksualnosti. Jasno nam je da u svijetu različite države i kulture nemaju isti nivo tolerancije prema LGBT osobama te se zato bavimo time da ponajviše javnom diplomacijom objasnimo svima kako je to pitanje ljudskih prava.