'Danas imamo sigurnosni sustav koji je profesionalniji nego što je bio prije, ali on posluje bez nadzora. Uz to, kad se priča o uštedama i rashodima, treba reći da je proračun SOA-e (330 milijuna kuna) veći od onog Ministarstva turizma, i nitko nije postavio pitanje njihove uštede', kazao je Tin Gazivoda, ravnatelj Centra za ljudska prava
Gazivoda, koji je bio član u prvom sazivu Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija, jednog od tijela koje bi trebalo nadzirati rad SOA-e, tvrdi da je u zakonu koji regulira rad službi namjerno ispuštena mogućnost da se nadzire rad Operativno-tehničkog centra.
'Zakon je donesen u ljeto 2006. godine i tada se tvrdilo da je omaškom ispušten dio o nadzoru OTC-a koji se bavi prisluškivanjem. Danas vidimo da greške nije bilo i da se radilo o namjeri jer je očito da se nekom nije svidjela mogućnost da Vijeće ima mogućnost nadzora nad tim segmentom rada', kazao je Gazivoda.
Iako su se, prema njegovu mišljenju, određene stvari promijenile nabolje, nakon reformi provedenih početkom stoljeća Gazivoda je mišljenja da danas imamo sigurnosni sustav koji je profesionalniji nego što je bio prije, ali on posluje bez nadzora.
Njegovo mišljenje dijeli i nova članica Vijeća Sanja Sarnavka koja je, kaže, 'frustrirana što je u Vijeću, a ne smije istupati u javnosti'.
'Za moj današnji istup nisam tražila suglasnost saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i postoji mogućnost da snosim sankcije. Uopće ne znam zašto u Vijeću imamo stručnjaka za komunikacije kad ne možemo nadzirati rad OTC-a. Uz to, cijelo vrijeme djelujemo u krnjem sastavu jer otkad je Miroslav Šeparović imenovan za ustavnog suca, nama fali pravi stručnjak', istaknula je Sarnavka koja se i zapitala što je DORH napravio po pitanju slučajeva prisluškivane i privođene Helene Puljiz i prisluškivane Sandre Benčić.
Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije naglasio je da 'što hitnije treba napraviti izmjene zakona kojima bi se trebale ispraviti nepravilnosti vezane uz OTC, članovima Vijeća treba dati veće ovlasti za komuniciranje prema javnosti te bi se u Vijeću trebalo naći više ljudi koji su kompetentniji po pitanju ljudskih prava'.