Julian Assange, osnivač Wikileaksa, koji je u ime 'prava na istinu' ukrao četvrt milijuna američkih tajnih diplomatskih izvješća, trenutačno vodi dvostruku bitku za preživljavanje.

Washington tek traži neoborive pravne povode kako bi ga osudio zbog 'cyber terorizma', a Assange se uz visoku jamčevinu u Engleskoj, tek nedavno dočepao uvjetne slobode. Dvije Šveđanke, jedna 31-godišnja feministička aktivistica, a druga 27-godišnja obožavateljica lika i djela oca WikiLeaksa, prijavile su švedskoj policiji da su u dva odvojena navrata pristale na seksualni odnos s Assangeom, ali da se tijekom ili poslije susreta on upustio u seksualno ponašanje protivno njihovoj volji.

Jedna je tvrdila da je odbio korištenje kondoma, druga da je penetrirao u nju dok je spavala. Šveđani su se pozvali na europski uhidbeni nalog, Englezi ispunili svoje europske obveze, pa je tako čovjek kojeg bi najradije uhitio Washington, privremeno završio u engleskom zatvoru zbog optužbi dviju dobrovoljnih švedskih ljubavnica, koje nisu znale jedna za drugu, ali ih je u konačnim optužbama ujedinio bijes zbog Assangeovog nemarnog i ciničnog seksualnog ponašanja.

Za mnoge u mnogim drugim zemljama, to i nisu bila ona 'prava' silovanja, a gotovo svi tvrde da je riječ o podmetnutoj američkoj odmazdi, ali kada je riječ o Švedskoj, švedskim zakonima i švedskoj borbi protiv nasilja na ženama, ovakve optužbe nisu iznenadile prave znalce švedskih zakona i običaja.

'Naše društvo očekuje od žene da seksualnu želju izrazi jednako kao muškarac', kaže Karine Arakelian, voditeljica skloništa za žene Terrafem, ali unatoč toj stečenoj slobodi, Šveđanke se sudaraju s grubom činjenicom da njihova zemlja ima najviše prijavljenih silovanja u Europi, dvostruko više od, druge po redu, Velike Britanije, kaže prošlogodišnja studija zaklade Daphne II (osnovao ju je Europski parlament u cilju sprečavanja i borbe protiv nasilja nad djecom, mladima i ženama).

Eksplozija nekažnjenog seksualnog nasilja u Švedskoj

Bivši šef policije grada Uppsale i ravnatelj policijske akademije, 64-godišnji Goran Lindberg, nedavno je uz golemu medijsku galamu osuđen na šest i pol godina zatvora zbog seksualnog nasilja, uključujući tri silovanja, no Švedska je s jedva desetak posto procesuiranih slučajeva, na samom dnu među zemljama razvijenog svijeta.

Na 100.000 stanovnika prošle je godine prijavljeno 46 silovanja, četiri puta više nego u nordijskim zemljama, Njemačkoj i Francuskoj, a čak do dvadeset puta više nego u nekim zemljama južne i istočne Europe. Godišnje se prijavi više od 5.000 silovanja, za razliku od zemalja sličnog broja stanovnika, gdje se bilježi tek nekoliko stotina, a posljednjih 10 godina broj je porastao za 60 posto.

Zbog toga su različite međunarodne institucije, od UN do Amnesty Internationala, upozoravale Švedsku da poduzme ozbiljnije korake u sprečavanju te vrste nasilja, na što je švedska vlada posljednjih godina odgovorila agresivnim mjerama i oštrim zakonima.

Doduše, u mnogim zemljama prijavljuju se samo silovatelji neznanci, što se i u Švedskoj događalo prije četrdeset godina, a mnogi tvrde da je toliki broj prijavljenih silovanja zapravo dokaz o ravnopravnosti spolova. S tim, i bez toga, brojke su zapanjujuće i ne mogu se tumačiti samo činjenicom, kažu stručnjaci, da se Šveđanke lakše od drugih Europljanki obraćaju policiji. Neki to dovode u vezu s iznimno bogatim noćnim životom i partijanjima, naročito onim koje nakon klupskih veselica završavaju u privatnim domovima s potokom alkohola.

Bjegunac švedskog Interpola

Rana seksualna iskustva, 'slobodna seksualnost', alkohol i 'pravo da se kaže neću' naprosto završava većim brojem silovanja, zaključuje studija Daphne II. Neki pak misle da je jedan od razloga i suspregnuto seksualno nasilje koje se krije iza naoko mirnog javnog imidža zemlje. Njihovi krimi-romani, primjerice, vrve jezivim opisima seksualnog nasilja, a zar nije i prvi dio čuvene milenijske trilogije, objavljene i u nas, Stiega Larssona naslovljen 'Muškarac koji je mrzio žene?'

Zabrinuta prije svega zbog malog proja procesuiranih slučajeva, vlada je 2007. pokrenula trogodišnji program dodatnog educiranja policije i pravosudnih organa, a proširena je i definicija silovanja, pa ono znači i seks pod prijetnjom nasiljem, kao i seks s usnulom ili besvjesnom ženom. U tom kontekstu švedska policija želi ispitati i Assangea.

Prema švedskom Interpolu, sumnja u seksualno zlostavljanje bazira se na tvrdnji da je u jednom navratu 'par spavao zajedno gol, a osumnjičeni je spolovilo u erektivnom stanju ugurao u ženino tijelo'. Istražitelji također žele ispitati Assangea u vezi sa sumnjom da je prisilio na seks jednu od žena 'ležeći na njoj te je težinom svoga tijela spriječio da se miče i silom joj širio noge'. Žele ga također ispitati i zbog sumnje u seksualno zlostavljanje, jer je 'imao seks bez korištenja kondoma, bez ženina znanja'.

Kada je u kolovozu Assange dočekan u Švedskoj ovacijama na seriji predavanja o WikiLeaksu, nitko doista nije mogao pretpostaviti da će koji mjesec kasnije postati najtraženiji bjegunac na tjeralici švedskog Interpola.

Šveđani misle ozbiljno

Zapanjena optužbama, američka književnica i politička konzultantica Naomi Wolf, poslala je otvoreno pismo Interpolu, u kojem kaže da je 'kao dugogodišnja feministička aktivistkinja oduševljena njegovom predanosti i spremnošću da se globalno angažira u uhićenju i procesuiranju ljudi koji se prema svojim ljubavnicama, odnosno prema ženama s kojima se viđaju odnose kao narcistički kreteni', sugerirajući mu da bi to isto trebao učiniti s barem 1.300.000 Amerikanaca.

Ali Šveđani ovaj put misle ozbiljno. 'Mi cijenimo Assangeovu ljubav prema tehnologiji i vjeru u otvorenu vladu, ali vrlo smo moralni kada je riječ o ponašanju slavnih i moćnih muškaraca prema ženama u svim situacijama, bilo romantičnim ili službenim', napisao je urednik štokholmskog dnevnika Expressen, Thomas Mattsson.