Kada je Berlinu početkom 18. stoljeća prijetila epidemija kuge, pruski kralj Friedrich I. naredio je da se osnuje nova bolnica. Kuga je srećom zaobišla Berlin, no ostala je bolnica Charite, utemeljena 1710. godine koja je kroz stoljeća narasla u najveću sveučilišnu bolnicu Europe, na kojoj se liječe tisuće pacijenata, ali i obrazuju studenti medicine s berlinskog Slobodnog sveučilišta (Freie Universität) i Sveučilišta Humboldt. Charite je dala i 11. nobelovaca iz medicine, među njima i glasovitog Roberta Kocha te se u suvremenom svijetu ubrajala među najbolje bolnice Starog kontinenta, što više čini se i nije slučaj.

Naime u ponedjeljak, 22. lipnja, medicinsko i pomoćno osoblje bolnice – koja se prostire na više lokacija u Berlinu – započelo je neograničeni štrajk zbog sve lošijih uvjeta rada koji ugrožavaju i zdravlje pacijenata. Tisuću radnika Charitea koji su u štrajku ne traže povećanje plaća nego zapošljavanje dodatnog medicinskog osoblja s obzirom na to da oni koji već rade u bolnici počinju pucati pod pritiskom sve većeg broja prekomjernih radnih sati i obaveza koje ne mogu odgovarajuće izvršiti dok se pacijente sve kraće zadržava u bolnici, neovisno o tome trebaju li ostati još koji dan kako bi se odgovarajuće oporavili.

Medicinsko osoblje Charitea u međuvremenu se mora brinuti o dvostruko više pacijenata nego što bi trebali po pravilima bolnice, a uobičajeno je i pozivati ljude s godišnjih odmora kako bi ispunili sve veće rupe u rasporedu. Sindikat Verdi pokrenuo je ovaj štrajk nakon što nije bilo nikakvih promjena nakon štrajka upozorenja održanog u travnju, a kuriozitet je i to da uprava Charitea, predvođena prof. dr. Karlom Maxom Einhäuplom sada kaže kako podržava zahtjeve štrajkača, ali im nedostaje 36 milijuna eura godišnje u budžetu kako bi zaposlili odgovarajući broj medicinskog osoblja, njih još 600. Uprava je u pregovorima ponudila tek 80 novih zaposlenja medicinskog osoblja.

Doduše, Einhäupl je okrenuo ploču u odnosu na vrijeme štrajka upozorenja s obzirom na to da je čak sudskim putem pokušao zabraniti medicinarima Charitea štrajk, što mu na kraju ipak nije uspjelo. No Einhäupl je medijima izjavio da ga brine sigurnost pacijenata zbog štrajka, na što su mu sindikalisti replicirali da ga inače ista stvar baš i ne brine previše, jer statistike pokazuju kako se pacijente samo u odnosu na 2011. zadržava u bolnici znatno kraće što im itekako može ugroziti zdravlje.

Na prvi dan štrajka tako su otkazane dvije trećine dogovorenih operacija i oko tisuću kreveta ostalo je nepopunjeno, jer se o pacijentima u njima nitko ne bi imao brinuti, no zato potpuno funkcioniraju hitne intervencije, a Berličanima se savjetuje da im je bolje otići u neku drugi gradsku bolnicu. No unatoč tome, čini se da štrajk u Chariteu ima veliku podršku u gradu, jer se svugdje može naletjeti na ljude koji dijele letke u znak podrške radnicima Charitea, a i pacijenti s kojima sam razgovarao u krugu bolnice Charite Mitte svi su redom rekli da podržavaju zahtjeve štrajkaša.

Ulazi u bolničke zgrade prekriveni su pak crveno-crnim plakatima na kojima velikim slovima piše 'STREIK', no medijima nije bilo dopušteno snimanje unutar bolnica kako se ne bi uznemiravalo pacijente koji su već tu.

Neograničeni štrajk na Chariteu rezultat je i trogodišnjih neuspješnih pregovora između Uprave i sindikata koji su upozoravali da njihovi članovi u međuvremenu rade u nemogućim uvjetima. Problem je i kompliciran način financiranja zdravstvenog sustava u Njemačkoj po kojemu su pokrajine zadužene za održavanje zgrada, zdravstveni osiguravatelji (tzv. Krankenkasse) za financiranje liječenja, što dovodi i do toga da iste operacije koštaju različito u različitim dijelovima Njemačke.

Berlinski senat – kojim vladaju zajednički SPD i CDU – prvi dan štrajka odlučio je pak biti bez komentara, a štrajk u najvećoj sveučilišnoj bolnici Europe napadno ignorira i vlada Angele Merkel. Najglasnija o ovoj temi je opozicijska stranka Ljevica (Die Linke), čiji je stručnjak za zdravstvo Harald Weinberg medijima izjavio kako 'nedovoljno financiranje i broj zaposlenih u bolnicama odnosi ljudske živote' te da je stvari potrebno riješiti na političkoj razini. Weinberg ipak smatra da se neće ništa srediti sve dok se 'štrajkovi ne prošire poput požara'.

Uspio sam nakratko porazgovarati s dvije medicinske sestre iz Charitea koje su u štrajku. Jedna je rekla da već neko vrijeme ima osjećaj kako zbog opsega posla nije u stanju dobro se pobrinuti za svakog pacijenta, dok je druga, prilično umorna izgleda, rekla da je posao postao toliko stresan da se plaši kako će napraviti neku fatalnu pogrešku koja bi mogla koštati nekog pacijenta života. Ponovile su i jednu od parola štrajka - više medicinskog osoblja bolje je za pacijente. Nisu se htjele predstaviti ni dozvoliti da ih se fotografira. No kada su čule da sam iz Hrvatske, pitale su kakvo je stanje u zdravstvu kod nas, na što sam odgovorio da je takvo da bi većina novozaposlenog medicinskog osoblja u Chariteu – ako štrajk uspije – mogla biti iz Hrvatske.