U izviješću objavljenom 14. listopada u časopisu Royal Society Open Science znanstvenici su opisali hranjenje, glasanje i odabir staništa ovog sisavca u plitkim vodama Madagaskara.

Omurini kitovi godinama su se pogrešno smatrali patuljastim Brydeovim kitovima zbog sličnosti u izgledu te zbog činjenice da nastanjuju ista tropska područja. Obje vrste imaju slične prednje peraje no Omurini su nešto manji i imaju jedinstvene oznake na donjoj čeljusti koja je bijela s lijeve strane, a tamna s desne.

Da je riječ o zasebnoj vrsti konačno je potvrđeno 2003. godine na temelju DNK dobivene iz rijetkih uzoraka prikupljenih u ekspedicijama te u nekoliko nasukavanja na zapadnim tropskim obalama Pacifika. No do nedavno nije bilo zabilježenih susreta ljudi s Omurinim kitovima u prirodnom okolišu.

'Ono malo što smo znali o tim kitovima uglavnom se temeljilo na osam uzoraka Omurinih kitova ulovljenih u japanskim akcijama znanstvenog izlova u vodama Solomonskog i Keelingovog otočja te u nekoliko nasukavanja u Japanu', rekao je voditelj istraživanja Salvatore Cerchio.

Tijekom studije započete 2011. registrirane su 44 skupine Omurinih kitova. Od 18 odraslih biolozi su biopsijom uzeli uzorke kože koji su poslani na analizu DNK u Northern Michigan University. Rezultati su potvrdili da su uistinu zasebna vrsta.

Omurini kitovi (Balaenoptera omurai) ime su dobili po japanskom stručnjaku za kitove i dupine Hideu Omuri. Od Brydeovih se razlikuju i po nekim karakteristikama kostura. S veličinom koja rijetko prelazi 12 metara spadaju među najmanje kitove. Ženke su malo veće od mužjaka. Uglavnom su tamno sive boje. Hrane se zooplanktonom. Budući da je kraj Madagaskara zabilježen veliki broj majki s mladuncima, znanstvenici predpostavljaju da im je to područje svojevrsno rodilište. Prema snimkama čini se da samo mužjaci pjevaju karakteristične pjesme.