'Izgledno je da će na godišnjicu invazije biti objavljeno da je Bahmut zauzet čak i ako stanje na terenu ne bude odgovaralo tome. Ako proljetna ofenziva Rusije ne ostvari ništa od svojih ciljeva, povećat će se tenzije unutar ruskog političkog vodstva', predviđaju britanski obavještajci u svojoj najnovijoj javnoj objavi.

Umirovljeni general i bivši zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske Slavko Barić za tportal je prokomentirao stanje na ratištu i vojni, ali i politički kontekst trenutnih događanja u Ukrajini.

'Evidentno postoji pritisak Vladimira Putina jer naciji mora objasniti zašto se njegova 'specijalna vojna operacija' otegla i zašto nema konkretnih rezultata na terenu, a upravo zato je napravio reorganizaciju vojnih snaga, smijenio šefa stožera ruske vojske i u nju integrirao domicilne jedinice iz anektiranog Donjecka i Luganska. Čak ni postrojba Wagner više nema potpunu slobodu djelovanja, kao ni snage čečenskog vođe Ramzana Kadirova. Putin sada želi osigurati sustav zapovijedanja kako bi uspio 'zatvoriti' granice četiriju odmetnutih regija koje je pripojio Rusiji i to je jedini njegov cilj u ovom trenutku. Sva predviđanja da će eventualno krenuti u velike prodore ili čak otvoriti novi front prema Kijevu pokazala su se potpuno pogrešnima', kaže Barić.

'Iz snimaka satelita vidljivo je da Rusi postavljaju sustave obrane na liniji prema gradu Hersonu i oko strateški važne Zaporižje, odnosno da pokazuju određeni respekt prema ukrajinskim snagama i žele spriječiti njihov eventualni prodor prema Krimu. Mimo toga, važan im je jedino još ovaj sjeverni i istočni dio, gdje nastoje zatvoriti granice Donbasa', dodaje Barić.

On napominje važan podatak, o kojemu su danas progovorili i britanski obavještajci: dvije elitne ruske mornaričko-pješačke divizije su desetkovane, gotovo su potpuno izvan stroja.

'No Rusi su se sada dovoljno približili svojim željenim ciljevima na ovom području tako da više ne moraju koristiti dalekometno topništvo, koristit će jaču artiljerijsku vatru i najvjerojatnije udarati po samim gradovima kako bi ostvarili konačni cilj ove akcije, dakle zatvaranje granica ukrajinskih pokrajina koje sada smatraju svojim teritorijem. Prije nešto manje od mjesec dana njihov plan bio je dovršiti ovu operaciju otprilike do godišnjice početka invazije i tako prikazati da su ostvarili barem neke uspjehe', dodaje sugovornik tportala.

S druge strane, kaže, Ukrajinci su trenutno u nezgodnoj situaciji na ovom dijelu ratišta jer su primorani mijenjati položaje topničkih sustava HIMARS, kojim su zapravo držali pod kontrolom ruske dobavne pravce i u svakom trenutku mogli su napasti strateški važne pruge, ceste i raskrižja u ovoj zoni, odnosno infrastrukturu koja je povezuje s Rusijom.

'Sada su prisiljeni povući se na udaljenije rezervne položaje i više neće moći udarati po tim prugama i cestama, što Rusiji omogućuje pripreme za eventualnu novu ofenzivu', upozorava Barić.

Trenutno, kaže, Rusija nema problema s količinom klasičnog naoružanja poput minobacača, raketnih sustava i topničkog streljiva - za razliku od Ukrajine, ali i cijele Europe. Većina zemalja, naime, potrošila je stare zalihe dok proizvodnja novih nije ni uspostavljena. Upravo masovna proizvodnja klasičnog naoružanja i opreme bila je jedna od glavnih tema prošlotjedne važne sigurnosne konferencije u Münchenu.

'Ukrajina je izuzetno ovisna o naoružanju i opremi sa Zapada, a ono ne pristiže konstantno, nego u 'valovima', kad ih zatraži i kada države saveznice to odobre. Više nije toliki problem s tenkovima ili helikopterima, nego u oružju koje im omogućava pružanje otpora na samoj crti razdvajanja, jer naprosto mora postojati dovoljna gustoća artiljerijske vatre koja bi onemogućila pokrete Rusa. No cijela Europa više nema velikih mogućnosti za masovnu proizvodnju ove vrste oružja. Nakon prestanka blokovske podjele mnoge su zemlje - pa i Hrvatska među njima - gotovo potpuno ugušile svoju vojnu proizvodnju. Više ne pravimo čak ni municiju', kaže Barić.

Slično je, dodaje, s proizvodnjom tenkova: Njemačka ih, primjerice, može isporučiti tek jedan do dva mjesečno, a Rusija može proizvesti oko 250 komada godišnje. Dakle, desetak puta više, što se mora promijeniti.

'Logistička pomoć i slanje oružja Ukrajini moraju se odvijati planski i kontinuirano, u većim količinama, kako bi se stvorili preduvjeti da se u idućih godinu dana ostvare bitni pomaci i kako bi Ukrajinci pokušali ostvariti veće uspjehe i nanijeli ozbiljnije poraze ruskim snagama', zaključuje ovaj umirovljeni general.