Novi-stari ruski predsjednik danas je u obraćanju javnosti obznanio prioritet svoje buduće šestogodišnje vladavine. Nije to ni naoružavanje, ni borba s vanjskim i unutarnjim neprijateljima, niti pozicioniranje moderne Rusije kao energetskog dobavljača za pola svijeta. Glavni problem za autokratskog lidera jest kako potaknuti građane Rusije da zasnivaju obitelji, okrenu trend negativnog prirodnog prirasta i prestanu emigrirati iz azijskog dijela najveće države svijeta
Sibir i ruski Daleki istok i ranije su bili slabo naseljeni, ali sada su sa osam pali na svega šest stanovnika po četvornom kilometru. Pritom upravo iz azijskih bespuća Rusija crpi veliku većinu svojih prirodnih resursa. Problem je što novac od te eksploatacije završava u Moskvi na (netransparentnoj) redistribuciji, a ogroman dio profita završi i u džepovima korumpiranih lokalnih elita.
Populacija Rusije rasla je točno do raspada Sovjetskog Saveza, nakon čega je neko vrijeme stagnirala držeći se preko 148 milijuna, a zatim se u svega 10-ak godina sunovratila do oko 143 milijuna. Godine u kojima je najveći dio stanovništva bačen ispod donje granice siromaštva donijele su i porast alkoholizma, a kasnije i narkomanije. Ekstremno se povećao broj razvoda i abortusa, a s vremenom je centralizacija države dovela do stanja u kojem se Moskvu uz nekoliko iznimki percipira kao možda jedino mjesto u zemlji koje nudi određene razvojne šanse za mlade profesionalce, dok su tzv. provincije ostavljene na milost i nemilost spomenutim novim elitama koje eksploatiraju ljudski rad po novofeudalnim principima. Očekivana životna dob prosječnog ruskog muškaraca u jednom je trenutku, prema nekim istraživanjima, pala ispod 60 godina (žene imaju nešto veći prosjek). Ti pokazatelji podsjećaju na standarde slabo razvijenih afričkih zemalja, što je i sam Putin nazvao sramotom svoje domovine i vlastitim najvećim neuspjehom u prva dva mandata.
ISPRED DEMOKRACIJE - DEMOGRAFIJA
U BRIC-u, novom bloku zemalja koje žele zauzeti vodeću poziciju u tzv. bipolarnom, posthladnoratovskom svijetu, Rusija u konkurenciji s Brazilom, Indijom i Kinom ima uvjerljivo najmanju populaciju. Brojnije stanovništvo imaju i neke druge nadiruće ekonomije, poput Nigerije i Indonezije.
Čini se da je negativni demografski trend u Rusiji zasad zaustavljen krajem prošle dekade, no Rusija još uvijek ima problema s relativno velikim udjelom starog stanovništva. Jedan od razloga za takvu sliku je velik odljev radno sposobnog stanovništva na zapad tijekom ekonomskog i društvenog kolapsa 90-ih godina.
Ukoliko bi Putin novim poticajima za obitelji s više djece te investicijama za pokretanje novih poslova doista uspio preokrenuti navedena stremljenja, povijesne ocjene njegove vladavine vjerojatno bi bile mnogo povoljnije, usprkos poznatim optužbama za gaženje političkih prava, davanje sistemskog pokrića korumpiranim (ali lojalnim) činiteljima vlasti i promoviranje brutalnih policijsko-obavještajnih metoda od Kavkaza nadalje.
Preokretanje demografskih trendova značilo bi, naime, da je Putin zasjekao u sistemsku korupciju koja i danas u Rusiji onemogućava najširim slojevima građana da dođu do normalnog radnog mjesta i životnog prostora – stana ili kuće. Građevinski i komunalno-inspekcijski lobiji, naime, stvaraju velik problem takvim ambicijama čak i u azijskim predjelima koji postaju sve pustiji iako svojim prirodnim bogatstvima nude fascinantne temelje za razvoj.
