Rachele Mussolini rođena je 1974. u Wimbledonu, londonskoj četvrti poznatoj po najstarijem teniskom turniru, u izvanbračnoj vezi jazz pijanista Romana Mussolinija i kazališne i televizijske glumice Carle Marije Puccini. U svojoj biografskoj knjizi 'Moja baka i Duce' prisjetila se toga da njezina baka, po kojoj je i dobila ime, nije bila odveć sretna zbog njezina rođenja i da ju je duže vrijeme smatrala 'djetetom grijeha'.

Političarkin otac se naime u vrijeme njezina rođenja još nije razveo od Anne Marije Villani Scicolone, sestre poznate glumice Sophije Loren, pa je Rachelino rođenje u Londonu bio jedini način da Roman Mussolini legalizira očinstvo koje Italija u to vrijeme nije priznavala djeci rođenoj izvan braka. Mussolini je u braku s pjevačicom Scicolone dobio dvije kćeri; političarku i bivšu europsku parlamentarku Alessandru, rođenu 1964., i pravnicu Elisabettu, rođenu dvije godine kasnije, ali rimska gradska vijećnica s polusestrama ne održava kontakt. Uz to, tvrdi da s nekadašnjom zastupnicom stranke Naprijed Italija u Europskom parlamentu ne dijeli iste životne i političke stavove.

Njezina baka, supruga Ducea, kojeg su s ljubavnicom Clarom Petacci strijeljali talijanski partizani i potom ih naglavačke objesili u Milanu, kasnije je oprostila sinu nevjeru. Prema tvrdnjama rimske vijećnice, donna - kako su Mussolinijevi štovatelji iz poštovanja zvali njezinu baku - kazala je sinu da on jednostavno nije kriv jer se nije mogao oduprijeti ženskom šarmu, što je karakteristika svih Mussolinija.

Na tome, ističe nova talijanska politička zvijezda, završavaju sve njezine i veze njezina oca s fašističkim diktatorom.

Teret prezimena

U intervjuu za rimsku La Repubblicu, koji je dala prošlog tjedna, diktatorova unuka otkriva da je od malih nogu naučila živjeti s teretom obiteljskog nasljeđa. Priznaje i da su druga djeca upirala u prstom u nju za vrijeme školskih odmora, ali kaže da je prihvatila činjenice i prevladala sve što sa sobom nosi prezime koje mnogi preziru, ali i fanatično štuju.

Rachele Mussolini ističe da je, baš kao i njezin otac, tolerantnog i kozmopolitskog nazora, a koji je svoje prezime nosio s velikim dostojanstvom.

Mussolinijeva unuka podsjeća i da je njezin otac u svojim afirmativnim godinama imao problema s prezimenom pa je nastupao pod pseudonimom te da mu se vratio tek nakon što je u njemu prevladala glazbenička crta.

'Prije sam novinarima bila zanimljiva isključivo zbog prezimena. Sada me traže zbog mojih inicijativa koje sam poduzela u gradskom vijeću i pritom se nisam štedjela', kazala je za rimski dnevnik ova diplomirana sociologinja koja je započela političku karijeru kao tajnica u rimskom ogranku Naroda slobode, stranke desnog centra koju je 2007. godine osnovao medijski tajkun i nekadašnji talijanski premijer Silvio Berlusconi.

Berlusconi je, inače, poznat kao Mussolinijev apologet, a bijes mnogih navukao je kada je žustro branio Paola Di Canija, talijanskog nogometaša koji je svoje golove učestalo proslavljao fašističkim pozdravom. Za Rachele Mussolini ispružena desnica na pozdrav je neprihvatljiva, a sav fašistički kolorit odbacuje riječima da je ona uravnotežena osoba usredotočena na konkretne komunalne probleme Rima u kojem je, kako tvrdi, rasprostranjen sigurnosni deficit.

Obljetnički izgovori

No kontroverzi oko Mussolini ipak ne manjka pa joj mnogi predbacuju tradicionalni odlazak u Predappio, rodno mjesto djeda u kojem je pokopan i koje je i danas mjesto hodočašća neofašista. Diktatorova unuka u taj grad u Emiliji Romagni, prema svojim tvrdnjama, odlazi isključivo jer joj je u njemu pokopan otac, a na upit obilježava li godišnjicu smrti djeda ističe da na taj dan slavi samo rođendan svojih kćeri blizankinja.

Iako pojedini datumi vezani za obitelj doista koincidiraju, Duceova unuka je prije dvije godine uhvaćena u nevjerodostojnosti pa je, uz tradicionalnu rođendansku čestitku kćerima, na društvenim mrežama objavila fotografiju djeda ukrašenu crnom vrpcom. Kasnije je pokušala opravdati svoj čin tvrdnjama da je crni flor imao isključivo obiteljsku vrijednost. Facebook nije imao razumijevanja za njezino obiteljsko nasljeđe pa ju je blokirao na neko vrijeme.

Konkretno upitana kakav je njezin sud o fašizmu i djedovu političkom nasljeđu, Mussolini uspješno izbjegava odgovor. Za to je, procjenjuje, potreban dugotrajan razgovor za koji ona nema vremena jer je čekaju nagomilani problemi Vječnog Grada. Odgovor je to koji je mnoge podsjetio na Duceov 'Marš na Rim', nakon kojeg je Benito Mussolini učvrstio svoj diktatorski položaj, a čija 99-obljetnica koincidira s konstituirajućom sjednicom rimskog gradskog vijeća.