U novom broju uglednoga međunarodnog znanstvenog časopisa Cell znanstvenici Ivan Đikić i Miroslav Radman objavili su otkrića mehanizma ubikvitinskih singla te proteina popravka DNK koja su, između ostalog, nastala i kao rezultat rada na Mediteranskom institutu za istraživanje života u Splitu, priopćila je večeras zagrebačka agencija Brifing
ZAGREB - Miroslav Radman i njegovi suradnici identificirali su glavne proteine popravka DNK u bakteriji Deinococcus radiodurans, navodi se u priopćenju i dodaje kako je riječ o ekstremofilnoj bakteriji koja je prilagođena životu u ekstremnim uvjetima.
Ta bakterija može izdržati zračenja i do 5.000 puta veća od onih koja su smrtonosna za ljude te može preživjeti u pustinjskom pijesku ili kamenim površinama. U radu objavljenom u jesen 2006. Radmanova skupina opisala je mehanizam koji toj bakteriji omogućava da "preživi smrt". U novom radu su Radman i njegovi suradnici Dea Slade, Ariel Linder i Gregory Paul opisali glavne proteine koji popravljaju oštećeni DNK bakterije", stoji u priopćenju.
Đikić sa svojim suradnicima u radu opisuje novi mehanizam ubikvitinskih signala koji reguliraju imunološki odgovor organizma, čime se "značajno mijenjaju dosadašnje spoznaje o ulozi ubikvitina u koordinaciji rada imunološkog sustava te se razjašnjavaju poremećaji u bolestima poput ektodermalne displazije, upalnih bolesti i tumora".
"Riješili smo i kristalne strukture NEMO molekula, što sada omoguće dizajniranje novih kemijskih inhibitora koji mogu imati terapijski učinak kod upalnih procesa i tumorskih oboljenja" objasnili su Ivan Đikić i Soichi Wakatsuki, strukturalni biolog iz Japana i jedan od glavnih suradnika na tom radu.
Agencija brifing navodi kako Đikić objašnjava i uzrok genetske nasljedne bolesti ektodermalne displazije, koja pogađa između dvoje i petero na svakih 10.000 novorođene djece. Liječnici su nedavno izolirali specifične mutacije u genu NEMO kod oboljelih od ektodermalne displazije, no Đikić je u svom radu razriješio mutacije koje dovode do razvoja bolesti, navodi Brifing.
Cijeli projekt trajao je oko 5 godina, pri čemu su korištene suvremene znanstvene metode strukturalne biologije, biokemije, imunologije i genetike. Ostvaren je zajedničkim radom međunarodnog tima znanstvenika iz Njemačke, Hrvatske, Japana i Engleske. Jedan od najznačajnijih dijelova istraživanja proveden je i u laboratoriju profesora Đikića u MedILS-u u Splitu od strane japanske znanstvenice Fumiyo Ikeda, koja je prva autorica na radu, navodi agencija Brifing.
