Devet sekundi. Sergio Ramos namjestio je loptu na bijelu točku stadiona u Donjecku, pogledao u suparničkog vratara i zatvorio oči. Devet sekundi je imao da posljednji put razmisli kako da šutne najvažniji jedanaesterac u svojoj karijeri i donese odluku. Da uđe u legendu.

Prije samo dva mjeseca, Sergio Ramos je bio u gotovo istoj situaciji. Doduše, nosio je bijeli dres svog Real Madrida, s druge strane imao njemačkog vratara Manuela Neuera, a povod je bila polufinalna utakmica Lige prvaka. U tom trenutku Ramos nije imao pojma što ga čeka.

Saznao je to nakon što je lopta nakon njegovog udarca otišla desetak metara iznad grede. Nije stigao ni trepnuti, nije stigao ni pogledom ispratiti loptu, a već je postao jedan od najismijavanijih igrača u povijesti nogometa. Šale o Ramosovom promašaju preplavile su internet i tisak, Ramos je postao inspiracija komičarima, na njegov račun javno su se šalili i poznati nogometni navijači, novinari, ali i njegovi kolege nogometaši.

'Nakon promašaja u polufinalu Lige prvaka silno sam želio pucati jedanaesterac i odgovoriti onima koji tvrde da ne mogu podnijeti pritisak. A oduvijek sam želio izvesti 'Panenku'. Bio sam dobro raspoložen i imao veliko samopouzdanje', kazao je Ramos.

Bila je to situacija koja je mogla obilježiti njegovu karijeru. Znate već kako to ide – bez obzira što je ovaj 26-godišnjak u svoje vrijeme bio najmlađi reprezentativac Španjolske u novijoj povijesti, bez obzira što je odigrao 90 utakmica za svoju zemlju, bez obzira što je osvojio naslove svjetskog i europskog prvaka, bez obzira što je tri puta bio španjolski prvak i još jednom osvojio Kup Kralja, bez obzira što je jedan od najboljih defanzivaca u Europi, pamtili bi ga po – penalu. Ljudi jednostavno vole tuđu muku...

No Ramos je imao drugačiji plan. Znao je da postoji samo jedan način da ta mrlja nestane. Da uzvrati udarac. I priliku je dobio u srijedu navečer u rudarskom Donjecku, na Donbas Areni. Mučila se Španjolska sa Portugalom u polufinalu Eura, u jednom trenutku činilo se da je blizu konačnog pada, a jedanaesterci su lako mogli biti kobni. Većina je očekivala da će Ramos ovaj put odmahnuti glavom, prepustiti odgovornost drugima i čekati.
Ali nije.

Hladno je uzeo loptu, postavio je na bijelu točku i odlučio. Majstorski ju je potkopao, Rui Patricio pao je u lijevu stranu, a Ramosova Panenka lagano proletjela kroz zrak i odskočila u mreži. Skinula mu kamen sa srca i leđa, izbrisala veliku mrlju. Najgori dio njegovog nogometnog života bio je konačno gotov.

Devet sekundi trebalo mu je da promjeni tijek svoje karijere i od lika iz viceva postane onaj kojemu danas svi skidaju kapu. Onaj čija će hrabrost, odlučnost i snažan karakter biti dijelom svake buduće priče o ovom polufinalu, o ovom Europskom prvenstvu.

'Iznimno sam uzbuđen. Plasman u finale je kolektivna zasluga. Ponosan sam što sam Španjolac, ponosan sam što smo španjolskom sportu donijeli novi uspjeh. No, treba pobijediti i u finalu. Drugog nitko ne pamti!', dodao je presretni Ramos.