Dva tjedna uoči prvog kruga predsjedničkih izbora, na dosad najmasovnijem predizbornom skupu u Zagrebu, Miroslav Škoro otvorio je karte i najavio žestoku bitku za HDZ-ove birače. Proglasio se autentičnim tuđmanistom, a predsjednika stranke Andreja Plenkovića 'izdajicom HDZ-a i Tuđmana', dok je porukom o glasu za Grabar Kitaroviću kao glasu za Plenkovića zapravo objavio ambiciju uredovanja unutar Hrvatske demokratske zajednice (HDZ)
Moguće i na parlamentarnim izborima, na kojima bi zahvaljujući solidnim rezultatima na predsjedničkima Škoro i njegova buduća stranka postali bitan faktor na desnici - a ujedno i korektiv HDZ-a te zajedno s Mostom jedini prirodni koalicijski partneri.
Na otvoreno vrbovanje birača iz HDZ-ova bazena Plenković je odgovorio izjavom da je 'glas za Škoru zapravo glas za SDP i Milanovića', čime je parafrazirao Ivu Sanadera i njegovu dvanaest godina staru izjavu o tadašnjem HSP-u, koji se također pokušavao profilirati kao jedina autentična desnica naspram zabludjelog HDZ-a.
'Povijest se ponavlja', slaže se sociolog Sven Marcelić i upozorava da otkako postoji, HDZ zapravo djeluje kao stranka s dva izražena pola.
'Jedan je bliži zapadnoeuropskom modelu konzervativnih stranaka pojačanih tehnomenadžerima, a drugi predstavlja neku vrstu pučke desnice. Cijela dinamika ove stranke svodi se na odnos između ta dva pola i kada jedan zagrabi predaleko, aktivira se drugi koji vraća ravnotežu', objašnjava Marcelić.
'Svima je važno dočepati se stranke'
'Škoro se sada predstavlja kao reprezent te pučko-tradicionalne struje, ali bez HDZ-a on će predstavljati nulu. Postojali su ljudi koji su ispali iz HDZ-ove orbite i pokušavali nešto postići - sjetimo se, recimo, Kujundžića - pa su shvatili da im je ipak pametnije ući u stranku. U ovom slučaju potpuno je očito da se radi o sukobu unutar samog HDZ-a, u kojemu suverenistička struja pokušava ojačati svoj utjecaj: svima je važno dočepati se stranke koja je jedini garant da će dugoročno opstati u politici. Bez HDZ-a im nema života', dodaje ovaj sociolog.
Pojednostavljeno, kaže, na ovim predsjedničkim izborima odvija se bitka između 'HDZ-a 1' i 'HDZ-a 2', s time da je suverenistička struja - i u stranci i izvan nje - izvukla pouku iz prethodnih europskih izbora.
'Tada su zapravo ostvarili solidan rezultat, ali su zbog rascjepkanosti loše prošli, izgledalo je poput scene iz Monty Phytona u kojoj dvadeset mesija istodobno drži govore za po troje svojih sljedbenika. Na ovim izborima nastupaju pametnije, a ujedno stvaraju solidnu platformu za predstojeće parlamentarne izbore: kad HDZ ponovno dođe na vlast, oni će biti jedini logičan koalicijski partner. No kratkoročno, dok se oni međusobno čupaju, najviše profitira Zoran Milanović', smatra Marcelić.
'Podsjeća na ruske komuniste prije Gorbačova'
On smatra da su vjetar u leđa Miroslavu Škori dali rezultati posljednjih anketa u kojima je njegov rejting neuobičajeno snažno skočio, te tumači da kao izazivač zapravo ne cilja na kompletno biračko tijelo HDZ-a, nego samo za dio tog 'hibrida' koji će mu dati legitimitet za voditi desnicu i biti prihvatljiv koalicijski partner.
'U tom kontekstu on pojačava desni pritisak i igra na kartu proglašavanja Plenkovića izdajnikom, aludirajući da se više bavi 'briselskim poslovima' nego simbolikom poput mahanja zastavama. Kod nekih birača to očigledno prolazi', drži sugovornik tportala i Škorinu retoriku slikovito opisuje:
'Njegov nastup i poruke podsjećaju na razdoblje Komunističke partije u Sovjetskom Savezu u periodu prije Gorbačova, kada su se birali funkcioneri s preko osamdeset godina za koje je jedino važno bilo da su što bliže 'izvornoj liniji'. Škoro i sve njegove današnje poruke zapravo su samo kombinacija podgrijanoga jela iz devedesetih i nešto suverenističke retorike', kaže Marcelić.
Ipak, i po njemu bi eventualni poraz Kolinde Grabar Kitarović - a osobito ispadanje već u prvom krugu - za Andreja Plenkovića predstavljalo tešku katastrofu. Na što izazivač Škoro i cijela struktura oko njega zapravo dugoročno i ciljaju.