Kremlj je očekivao kratku 'operaciju' i brzu pobjedu. Vjerovali su da će se ukrajinska vojska odmah raspasti te da će munjevitim djelovanjem osvojiti velike gradove Kijev i Harkiv i svrgnuti vlast predsjednika Volodimira Zelenskog. No pogriješili su. Ipak, ruski predsjednik Vladimir Putin, čovjek čija je vojska debelo podbacila u Ukrajini, izgubila bitke za dva najveća grada i uzrokovala nebrojene žrtve, još uvijek ne pokazuje znakove uznemirenosti.

Nakon početnih neuspjeha ruska vojska u Ukrajini se pregrupirala i fokusirala na osvajanje istoka Ukrajine. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je prije koji dan istaknuo da je oslobađanje regija Luhanska i Donecka, koje je Moskva priznala kao neovisne države, bezuvjetni prioritet Rusije.

Vojni analitičar Robert Barić smatra da Rusija nije ostvarila ciljeve koje je postavila i tijekom 100 dana imamo stalno smanjivanje razine ambicija.

'Prvobitni cilj za koji se pripremala operacija od kraja ljeta 2021. pa do veljače bilo je izvođenje niza manjih i brzih udara po ukrajinskim snagama istočno od rijeke Dnjepar i povlačenja, što je trebalo trajati nekoliko mjeseci da bi se prisililo Zelenskog na pregovore pod ruskim uvjetima', podsjeća naš sugovornik.

Onda je došla pogrešna procjena FSB-a, ruske službe za unutrašnju sigurnost, zaduženu za destabilizaciju Ukrajine, jer se pokazalo da su britanski obavještajni podaci bili točni. Rusko vodstvo vjerovalo je da je dovoljan jedan snažan udar, uz dekapitaciju političkog vodstva, kako bi se Ukrajinu primoralo da pristane na status države ovisne o Rusiji. Kao što je to slučaj s Bjelorusijom.

Riječ je o događanjima, navodi Barić, iz prve polovine ožujka, kada se pokušalo lakim snagama i zračnim desantom zauzeti Kijev, istovremeno su iz preostala tri pravca poslane kolone bez jasnog plana cijelog napada, a mislilo se da će se vodstvo srušiti, što je bila pogrešna procjena.

'Onda su se Rusi reorganizirali, od sredine ožujka do 18. travnja, kada je cilj bio zauzimanje kompletnog Donbasa. Operacija napredovanja od Izjuma prema Slovjansku i Kramatorsku na jugu, da se tako odsjeku ukrajinske snage, opet se nije pokazala uspješnom. U prvom redu zbog vremenskih neprilika jer su rasputica (proljetno blato, op.a.) i proljetne kiše utjecale na to da paraliziraju ruske snage i orijentiraju ih na isključivo kretanje prometnicama, što su Ukrajinci jako dobro koristili', kazao nam je stručnjak.

Tek kada su se vremenske prilike poboljšale u prvom tjednu u svibnju intenziviralo se rusko djelovanje.

'Svejedno taj plan nije ostvaren', ističe te nastavlja: 'Onda se pokušalo zauzimanjem Limana stvoriti uvjete za bočni udar opet na Slovjansk i Kramatorsk, no nije uspjelo ni to. Riječ je o operacijama od 11. do 13. svibnja i pokušaju prelaska rijeke Siverski Donec, a koji je katastrofalno propao.'

Sada je minimalni cilj zauzimanje Sjeverodonecka i Lisičanska, gdje su Rusi pokazali da ipak mogu u određenoj mjeri izvoditi organizirane operacije u kojima postoji koordinacija pješaštva, topništva i zračnih snaga.

'Putinu treba neka pobjeda. Vjerojatno će Sjeverodoneck pasti, ali tamo se Ukrajinci organizirano povlače. Lisičansk se nalazi iza rijeke Siverski Donec i vidi se da se Rusi pripremaju za prelazak na nekoliko mjesta u zadnjem pokušaju da učine nešto. Tako bi osvojili Luhansk, ali ne i Doneck, jer Ukrajinci još uvijek drže većinu regije.'

Činjenica je da Rusija nije ostvarila svoje ciljeve.

'S druge strane Ukrajinci su pokrenuli niz manjih napada na jugu kod Hersona, ne s ciljem neke velike ofenzive, jer su i oni iscrpljeni i nemaju dovoljno snaga za velike prodore', objašnjava Barić. Međutim dodaje da se Rusi ukopavaju kod Harkiva jer žele zaštititi prugu koja im je važna zbog logistike iz Belgoroda.

Ono što se vidi na sjeveru kod Sumija i Černihiva, gdje bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko šalje vojsku prema granici, isključivo služi za vezivanje ukrajinskih snaga kako ne bi bile angažirane na istoku, tamo gdje se vode glavne borbe. 'Tamo neće biti napada', vjeruje Barić.

Rat bi mogao potrajati

Napadi na jugu, navodi, u kojima su Ukrajinci vratili dio područja i presjekli autocestu koja vodi prema krajnjem sjevernom dijelu ruskog napredovanja, rade se s ciljem da spriječe Rusiju u konsolidiranju obrane i partizanskim djelovanjem, koje se intenziviralo oko Hersona i Mikolajeva, onemoguće organizaciju okupacijske vlasti, a što se pokazuje uspješnim jer Rusija nije pripremila praktično ništa za organizaciju okupacije ne samo vojno, nego i administrativno i ekonomski. Istovremeno, kaže, Ukrajinci su najavili pokretanje partizanskog otpora i u okupiranom Luhansku, što će se u iduća dva, tri tjedna sigurno više intenzivirati.

'Dolazimo do situacije da će do kraja mjeseca vjerojatno obje strane morati stati s vojnim operacijama – i Ukrajinci imaju velike gubitke. Onda je pitanje tko će moći kako rekonstruirati svoje snage', poručuje vojni analitičar.

Do sada su Rusi imali inicijativu te diktirali tempo i smjer.

'To se gubi i vidjet ćemo koja će se strana oporaviti do jeseni. Mada će obje vjerojatno izvesti manje napade, neće biti većih ofenzivnih djelovanja jer su iscrpljeni. Ovaj rat će potrajati. Putin na to računa, kao i na to da će se slomiti jedinstvo Zapada. Nije Mađarska tu toliko bitna jer bi Njemačka, Italija i Francuska željele neku vrstu časnog mira - da se Putinu spasi obraz, ali to ide protiv želja, ne samo Washingtona, nego cijele istočne i srednje Europe, skandinavskih zemalja, pa čak i nekih na zapadu Europe, a poručuju da, bez obzira na ekonomsku štetu koju svi osjećamo, Rusiju treba zaustaviti jer će poslije biti gore', ocjenjuje Barić.

Napominje i da ozbiljne pregovore ne treba očekivati prije početka jeseni, sve dok se vojna situacija ne iskristalizira.

'To Rusima ne ide u korist. Postaje upitna njihova mogućnost kontrole ne samo pobune, jer imate otvorene nerede u dijelovima Rusije u kojima se pokušava provesti skrivena mobilizacija, što se može vidjeti prateći ruske medije i društvene mreže. Postoje i takozvani komesarijati za novačenje koji su u nekim pokrajinama doslovno prekinuli rad zbog otvorenih napada. Nego je s druge strane upitno to može li Rusija obnoviti borbene sustave jer se pokazalo da će bez ključnih zapadnih komponenti, ne samo elektronskih, nego i onih za vojnu namjenu, Rusi imati problema izraditi nove velike borbene sustave. Odnosno mogu ih napraviti, ali bez prednosti koje bi imali s komponentama sa Zapada. To je u današnjem ratovanju doslovno materijal za topovsku paljbu', zaključio je.