Ruske gubitke na terenu potvrdio je Andrej Guruljev, zastupnik ruske Dume za područje Zabalkalja na jugoistoku Sibira, izvijestivši o svojem posjetu pogonu za popravak oklopnih vozila u Atamanovki blizu Čite, a koja se nalazi na granici s Mongolijom i u čijoj blizini prolazi Transsibirska pruga, ključna za transport opreme s dalekog istoka Rusije do bojišnice.

'Pogon u Atamanovki je u potpunosti osiguran ugovorima za sljedeće tri godine, tijekom kojih će se popraviti i modernizirati 800 tenkova. Postrojenje radi u dvije smjene i spremno je za rad u njih tri, a mi moramo pomoći u tome', kazao je Guruljev. Pritom je otkrio da planirana modernizacija uključuje opremanje tenkova tipa T-62 suvremenim termovizijskim kamerama, noćnim ciljnicima, jačim raktivnim oklopima te zaštitom od raketnih sustava.

Riječ je o tenkovima koji su se proizvodili između 1961. i 1975. godine, a koji su bili standardni sovjetski oklopnjaci sve do pojave modela T-64 i T-72. Tenk T-62 je razvijen iz modela T-54/55 i zapravo je tek njegova povećana inačica kako bi u kupolu stao veći top kalibra 115 milimetara. T-62 ima nuklearno-kemijsku-biološku zaštitu, koja je četveročlanoj posadi omogućavala preživljavanje na tadašnjem bojnom polju, infracrveni noćni ciljnik, ventilaciju kupole i mogućnost stvaranja dimne zavjese ubrizgavanjem dizela u ispuh.

Povučen iz uporabe pa vraćen

Glavno naoružanje tenkova T-62 je potpuno stabilizirani top 2A20, razvijen radi povećanja borbene učinkovitosti. Riječ je o prvom tenkovskom topu glatke cijevi postavljenom na oklopnjak serijske proizvodnje koji je probojnim potkalibarnim penetratorom mogao probiti 228 milimetara čelika na udaljenosti od 1000 metara. Usporedbe radi, kumulativna granata na istoj udaljenosti može probiti 495 milimetara homogenog čeličnog oklopa.

Uz to, top 2A20 može ispaljivati vođenu raketu 9K116 Bastion, prilagođenu većem topu od onog koji je koristio T-55. Iako je top u T-62 potpuno stabiliziran, zbog lošeg ciljnika i opreme preciznost gađanja iz pokreta je minimalna. Ni oklop T-62 ne može se pohvaliti svojom sigurnošću. Premda ima nešto deblji oklop od prethodnika T-55, 'šezdesetdvojka' se ni u doba nastanka nije mogla nositi sa suvremenim granatama zapadnih tenkova. Kao i T-55, tenk T-62 koristi dizelski motor V-55-5 s 500 konjskih snaga, a on zbog velike mase omogućuje maksimalnu brzinu od tek 50 kilometara na sat.

Tenk T-62 korišten je tijekom arapsko-izraelskih ratova, a većinom je izvezen u zemlje članice nekadašnjeg Varšavskog pakta i bliskoistočne države te se licencno proizvodio u bivšoj Čehoslovačkoj i Sjevernoj Koreji, gdje je i danas glavni borbeni tenk naziva Chonma-ho. Ruska vojska povukla je T-62 iz uporabe 2000-ih godina zbog zastarjelosti, ali je pod nazivom T-62M vraćen u službu 2018., nakon što je opremljen protutenkovskim sustavom SACLOS i dodatnom oklopnom zaštitom.

Ovi tenkovi su u borbenim djelovanjima u Ukrajini prvi put primijećeni u svibnju ove godine, a stručnjaci ističu da sve češća i otvorena pojava ovih zastarjelih vozila ukazuje ​​na značajne gubitke Rusa u oklopnoj tehnici i probleme s reaktivacijom modernijih vozila poput tenkova T-72 i T80.

Pretpostavlja se da će nadolazeći paket modernizacije za T-62 uključivati ​​novi ciljnik 1PN-96MT-02 s termovizijom i laserskim daljinomjerom, a koji je ranije razrađen u Atamanovki kao dio prošlogodišnje modernizacije modela T-62M. Dobro obaviješteni izvori tvrde da modernizacija uključuje ugradnju reaktivnog oklopa tipa Kontakt-1 i zavarivanje podijeljenih oklopnih zaslona, tzv. roštilja. S obzirom na kronične probleme sovjetskih inačica T-62M s nedovoljnom snagom motora zbog ugradnje teške i još uvijek kompozitne oklopne zaštite, dodatni reaktivni oklop i čelične rešetke pogoršat će probleme s mobilnosti.

Ažuriranje odjeljka za ručno naoružanje

Rusi su najavili i ažuriranje oklopnog izviđačkog vozila BRDM-2MS, za što je specijalizirana upravo tvornica u Atamanovki. Radi se o osuvremenjenoj inačici nekoć široko rasprostranjenog vozila BRDM-2, nastalog početkom 60-ih godina.

Tijekom modernizacije vozila BRDM-2 uklonjena su dva para pneumatskih kotača za svladavanje rovova i četiri hidraulička dizala, a u bokove su ugrađena dva dodatna otvora. Kupola BPU-1 opremljena je novim sustavom upravljanja paljbom sa stabiliziranim trokanalnim panoramskim ciljnikom za zapovjednika te on može vidjeti neprijatelja na udaljenosti do pet kilometara danju i do 3,5 kilometara noću.

Ugrađeno je i šest kamera na trup radi kružnog promatranja putem četiri LCD zaslona u borbenom odjeljku. Benzinski motor GAZ-41 zamijenjen je modernim dizelskim motorom SMD-21-08 sa 145 konjskih snaga dok je na krmi trupa ugrađen odjeljak za prijevoz ručnog naoružanja posade.

Za pojačanje protuminske zaštite dno je ojačano oklopnom pločom, a ugrađena su i protuminska sjedala sa zaštitom za noge. Na vanjskoj bočnoj strani trupa montiran je komplet oklopa od čeličnih limova debljine šest milimetara te tako osigurava zaštitu od pogotka streljiva kalibra 12,7 milimetara na udaljenosti od 300 metara. Prema dostupnim podacima, trošak nadogradnje vozila BRDM-2 na razinu BRDM-2MS po cijenama iz 2021. iznosi oko 110 tisuća dolara.