Naime, kao što smo već pisali na tportalu, još su astronauti misija Apollo i njihove kamere krajem 60-ih i početkom 70-ih zabilježili neobičan sjaj Sunca nad površinom Mjeseca tijekom zore i sumraka, a neki su ga čak i skicirali (pogledajte sliku dolje). Budući da je Mjesečeva atmosfera rjeđa od Zemljine 100.000 puta, znanstvenici sve ove godine nisu nikako uspijevali objasniti odakle dolazi taj sjaj karakterističan samo za planete s atmosferom.

Bilo je više hipoteza. Neki su nagađali da bi dojam njegova postojanja mogla stvarati emisija iona natrija. Prema drugoj, mogle su ga stvarati čestice prašine koje lebde zahvaljujući snažnom elektrostatičkom naboju koji dolazi od solarnog zračenja. Naime, na osvijetljenoj strani Mjeseca ultraljubičaste i X zrake toliko su snažne da iz atoma i molekula Mjesečeva tla izbijaju elektrone pa se nakuplja snažan pozitivan naboj koji bi uvis mogao potiskivati sitne pozitivno nabijene čestice slično kao što balon, kada ga trljamo od kosu, naelektrizira vlasi pa se one međusobno odbijaju i podižu uvis. Takvi bi naboji čak mogli stvarati svojevrsne fontane prašine koje bi podizale čestice više od kilometra uvis. U prilog toj ideji išli su i nalazi detektora prašine koji su astronauti postavili na Mjesecu 1972. Oni su pokazali da gustoća prašine naglo raste na Mjesečevoj granici između dana i noći koja se naziva terminator. Prema fizikalnim rješenjima, elektrostatički naboj trebao bi biti najveći upravo uzduž terminatora.

Pravi krivac – kometi!

No to su sve ipak bile samo hipoteze i spekulacije koje je letjelica LADEE trebala podrobno istražiti. A NASA ovih dana javlja da jest i da je otkrila sasvim novo, neočekivano objašnjenje.

Prema novim rezultatima predstavljenim u časopisu Nature, krivci za misterij su kometi u prolazu!

Ova tijela na svojem putovanju kroz Sunčev sustav ispuštaju malene čestice koje padaju na planete i njihove satelite. Dio tih čestica udara u površinu Mjeseca i podiže prašinu daleko u vis.

'Stalno iznova saznajemo nove iznenađujuće činjenice o našem najbližem svemirskom susjedu', rekao je Richard Vondrak iz NASA-ina Goddard Spaceflight Centra.

'Prije smo mislili da bi čestice asteroida mogle biti glavni izvanjski izvor orbitalne prašine, a kao drugi mogući uzrok njezina podizanja s Mjesečeve površine navodila su se električna polja', dodao je.

Nova istraživanja pokazuju da u prosjeku nad Mjesecom u svakom trenutku lebdi oko 120 kilograma prašine. Ona se na nebu našeg satelita zadržava oko 10 minuta – oko pet minuta treba joj da se podigne na visinu od 100-tinjak km, a ostatak da nježno padne nazad.

Do tih rezultata došao je uređaj za prikupljanje prašine LADEX postavljen na letjelicu LADEE koja je oko Mjeseca kružila na visini između 20 i 100 km.

'U Zemljinu atmosferu svakodnevno ulazi oko 100 tona kozmičke prašine', rekao je autor studije Mihály Horányi s University of Colorado u Boulderu.

LDEX je u prosjeku zabilježio jednu česticu prašine promjera 0,3 mikrometra u minuti sve dok Mjesec nije ušao u meteorske potoke Geminida, Kvadrantida, Sjevernih taurida i Omikron kentaurida. Za tih prolaza broj čestica podrijetlom s kometa uvijek je naglo porastao. Oblak je nepravilnog, izduženog oblika – deblji je na granici između Mjesečeve dnevne i noćne strane, što se sve podudara s ranijim nalazima, ali i teorijom o utjecaju kometa. Zašto? Činjenica je da asteroidi na svom putovanju kroz Sunčev sustav također ispuštaju prašinu. No ona se obično kreće po cirkularnim orbitama u istom smjeru, u istoj ravni kojom se kreću planeti i njihovi sateliti pa u površinu Mjeseca ne udara osobito snažno. Za razliku od njih kometi Sunčevim sustavom jure potpuno nasumično pa su sudari s njihovim ostacima često mnogo žešći; zbivaju se pri mnogo većim brzinama.

'To su čestice koje u Mjesec udaraju stvarno velikim, velikim brzinama', rekao je Rick Elphic iz NASA-inog Ames Research Centera. 'To je slično udarima kukaca u vjetrobransko staklo automobila koji juri velikom brzinom po autocesti', dodao je.

Istraživački tim u svojem radu ističe da LADEE nije uspio pronaći nikakve dokaze u prilog hipotezi prema kojoj bi prašinu u velike visine podizao statički elektricitet.

Naš astrofizičar dr. sc. Dario Hrupec s Instituta 'Ruđer Bošković' kaže da ovi rezultati imaju smisla po još jednoj osnovi.

'Asteroidi su uglavnom čvrste građe dok su kometi rahlija tijela sastavljena od stijena, šljunka i prašine povezanih ledom. Uobičajeno je da oni na svojem putovanju, osobito kada se približe Suncu, ispuštaju goleme oblake komadića i čestica materijala', rekao je Hrupec.

Novi misterij

Dakle, LADEE je uspješno riješio jedan dio polustoljetne zagonetke. No istovremeno je kreirao novu. Naime, broj čestica koje je prikupio LADEX nije dovoljan da bi astronauti mogli vidjeti neki sjaj na horizontu.

Za objašnjenje ove pojave, čini se, trebat će još koja šetnja ljudi po površini Zemljinog satelita.