Ruska vojska planira do 2025. godine stvoriti neprobojni troešalonski sustav proturaketne obrane. Njega će činiti novi borbeni sustavi koji su pri kraju tehničkog razvoja
Kako piše Russia Beyond the Headlines, novi proturaketni štit sastojat će se od triju ešalona, s tim da će prvi činiti raketni kompleks proturaketne obrane interkontinentalnog dometa, potom protuzračni i proturaketni sustavi velikog i srednjeg dometa i konačno treći ešalon koji će se sastojati od protuzračnih kompleksa kratkog dometa.
Stvaranje ovog troslojnog sofisticiranog sustava obrane Rusije potaknuto je ubrzanom izgradnjom američkih proturaketnih baza u zemljama članicama NATO saveza na istoku Europe, budući da Kremlj sumnja da se u sklopu tih baza nalaze višenamjenski silosi koji mogu poslužiti za smještaj ofenzivnih balističkih raketa zemlja-zemlja srednjeg dometa koje mogu nositi nuklearne bojeve glave.
Prema analizi portala Russia Beyond the Headlines, prvi ruski ešalon obrane činio bi projekt A-235 'Nudolj' koji se temelji na koncepciji projekta A-135 'Amur', a koji je namijenjen neposrednoj obrani ruskog glavnog grada.
Taj visokosofisticirani projekt trenutno se intenzivno testira na poligonu u Kazahstanu, a trebao bi biti gotov do 2020. godine. Udarnu snagu kompleksa činile bi atomske bojeve glave snage od deset kilotona do čak dvije megatone. Pored njega, prednji i srednji ešalon proturaketne zaštite sastojao bi se i od višenamjenskog sustava S-500 'Prometej' koji može presresti sve što leti, počevši od avio-bombi do interkontinentalnih balističkih raketa.
Prema izvorima bliskim vrhu ruske vojske, sustav S-500 bit će sastavljen od dva međusobno povezana autonomna podsustava koji u isto vrijeme obavlja zadaću klasičnog protuzračnog sustava i proturaketnog štita. Zadaću zaštite ispunjavale bi rakete 40N6M dometa 600 kilometara, odnosno tri puta više od američkog proturaketnog sustava obrane THAAD.
Sustav 'Prometej' trebao bi, također, biti opremljen raketama tipa 77N6-N i 77N6-N1 koje se smatraju najbržim raketama na svijetu. Usporedbe radi, te rakete dostižu brzinu od 3600 metara u sekundi, za razliku od američkog THAAD sustava čije rakete lete brzinom od 1000 metara u sekundi.
Zadnji ešalon ruske obrane činio bi raketni sustav kratkog dometa protuzračne obrane Tor-M2 čija je glavna zadaća rušenje raketa zrak-zrak, klasičnih i navođenih avio-bombi, proturadarskih i krstarećih raketa, lovačkih zrakoplova, borbenih helikoptera i dronova.
Riječ je, naime, o visokopreciznom računalno automatiziranom sustavu opremljenom raketama koje mogu letjeti pod opterećenjem od nevjerojatnih 30 G, a pritom razvijaju brzinu od 3000 kilometara na sat. Rakete su uskladištene u spremnike koji mogu djelovati u svim pravcima, a njihov horizontalni domet iznosi 15 kilometara.
Ruski raketni konstruktori predvidjeli su i dodatnu zaštitu krajnjeg unutarnjeg ešalona putem topovsko-raketnog kompleksa protuzračne obrane 'Pancir-S2' kojem trebaju tek dvije sekunde od otkrivanja cilja do lansiranja, čemu nema premca u svijetu. Njihov omiljeni plijen su bespilotne letjelice i krstareće rakete koje razvijaju brzinu do 1000 metara u sekundi, a koje lete do visine od 15 kilometara.