Ukrajinski vojni bloger, koji piše pod pseudonimom Pukovnik GŠ, objavio je nedavno na društvenim mrežama fotografiju na kojoj se navodno vidi olupina H-69. Na fotografiji je prikazana jedna od stražnjih peraja ispaljenog projektila, a popratni tekst ukazuje na to da je oboren tijekom masovnog ruskog raketnog napada u noći na 8. veljače ove godine. Rušenje nesvakidašnje rakete dogodilo se isti dan u kojem su Rusi, prema kijevskom Institutu za istraživanje, pokrenuli masovni napad hipersoničnim krstarećim raketama Cirkon.

Prema pisanju dobro obaviještenog portal The War Zone, ukrajinski bloger ponudio je daljnje pojedinosti na društvenoj mreži X, a koja analizira aktivnosti ruskog ratnog zrakoplovstva. Isti izvor tvrdi da su tri projektila H-69 lansirana na Ukrajinu uz tri široko korištene rakete tipa H-59, kao i da ih je pet od ukupno šest oboreno tijekom napada na regije Poltava, Sumi i Mikolajiv.

Nakon objave o mogućem korištenju H-69 i Cirkona, vojni analitičari ocijenili su da ti potezi, ako je doista korišteno navedeno oružje, ukazuju na to da Moskva pokazuje sve veću spremnost izložiti nove projektile borbi. Pritom valja podsjetiti da je Međunarodni institut za strateške studije (ISS) izvijestio u rujnu prošle godine da H-69 prolazi kroz letna testiranja, opisujući ga kao krstareću raketu za napad na kopnene ciljeve koja se lansira iz zraka i vjerojatno je slična britanskom Storm Shadowu te njegovoj francuskoj inačici SCALP-EG, kakve aktivno koristi Ukrajina, ili američkom AGM-158 i njemačkom Taurusu KEPD 350.

Zanimljiv je i podatak da je ISS nekoliko dana prije napada u kojem je navodno korišten H-69 objavio da je on najvjerojatnije u završnoj fazi razvoja ili već ulazi u serijsku proizvodnju. Prema dostupnim podacima, projektil sada poznat kao H-69 nastao je modifikacijom H-59MK2, a razvila ga je tvrtka Raduga kao dio ruske Korporacije za taktičke rakete (KTRV). Kada se pojavio, 2009., H-59MK2 je izgledao vrlo slično ranijim H-59MK, protubrodskim projektilima čija je proizvodnja zaustavljena.

Glavna razlika bio je sustav navođenja s aktivnim radarskim tragačem zamijenjenim inercijalnim navigacijskim sustavom (INS) u kombinaciji s GPS/GLONASS-om za ažuriranje srednjeg pravca putanje i elektrooptičkim, tzv. DSMAC sustavom.

Riječ je sustavu posuđenom od strateške krstareće rakete H-555, a on koristi konturnu mapu terena, što se uspoređuje s mjerenjima izvršenim tijekom leta putem ugrađenog radarskog visinomjera. DSMAC ili TERCOM, kako se još naziva, značajno povećava točnost projektila u usporedbi s INS-om, a ta preciznost ujedno mu omogućuje da leti bliže preprekama i općenito na manjim visinama, što otežava otkrivanje zemaljskim radarom.

Zapadni izvori navode da je H-59MK2 u potpunosti prerađen 2015. godine tako da je ostao nepromijenjen samo sustav navođenja, a oblik mu je gotovo identičan ranije spomenutim britanskim, francuskim, američkim i njemačkim projektilima. Sada ima kutijasto tijelo trapezoidnog presjeka, skrojenog tako da stane u unutrašnjost rijetko viđenog ruskog višenamjenskog lovca pete generacije tipa Su-57.

Na vrhu tijela rakete nalazi se par krila koja iskaču iz trupa, s četiri peraje na stražnjoj strani, a koje se također otvaraju u letu. Turboventilatorski motor sada je unutarnji, za razliku od projektila H-59MK2, koji ima vanjsku gondolu.

Oblik i oprema sugeriraju da je H-69 namijenjen za gađanje čvrstih ciljeva s poznatim koordinatama, a navodno ima domet od najmanje 300 kilometara. Jedna ili više meta može se programirati u projektil prije samog leta, a koordinate se navodno također mogu učitati u sustav za navođenje i to nakon što letjelica - lanser poleti u misiju.

Objavljene karakteristike uključuju težinu projektila od 777 kilograma, radnu brzinu do 1000 kilometara na sat te opciju probojne ili kasetne bojne glave težine do 300 kilograma. Točan stupanj niske uočljivosti je nejasan, ali se smatra da kutijast oblik nudi određeni stupanj smanjenog radarskog potpisa, kao i da mu omogućuje da stane u Su-57. Vrlo vjerojatno H-69 mogu nositi i MiG-29K, MiG-35 te Su-30MK, Su-34 i Su-35, s time da se potonja dva uvelike koriste u operacijama u Ukrajini.

Strah od gubitka ruskog ponosa

Iako postoje tvrdnje da su Su-57 korišteni u aktualnom rusko-ukrajinskom ratu, za to nema čvrstih dokaza. U svibnju 2022. ruski izvori su tvrdili da su lovci Su-57 letjeli samo nekoliko tjedana od početka ruske invazije na Ukrajinu. Pritom su gađali mete projektilima izvan zone djelovanja ukrajinske protuzračne obrane, baš kao i drugi ruski zrakoplovi koji ograničavaju svoje djelovanje uglavnom na ruski zračni prostor.

Sredinom listopada 2022. ruski general Sergej Surovikin, tadašnji zapovjednik svih ruskih oružanih snaga u Ukrajini, ustvrdio je da je Su-57 oborio ukrajinski Su-27 projektilom dugog dometa tipa R-37. Međutim, iako su neki Su-57 bili bazirani u zračnim bazama Lipetsk i Aktubinsk radi razvoja i ispitivanja, nisu se pojavili čvrsti dokazi za tvrdnje o njihovom borbenom djelovanju. Inače, satelitske snimke s kraja prosinca 2022. pokazuju pet Su-57 raspoređenih u zračnoj bazi Aktubinsk, nekih 500 kilometara od Ukrajine. Britanska tajna služba ocijenila je da Rusi koriste Su-57 isključivo u ruskom zračnom prostoru kako bi se izbjegla šteta po ugled zbog borbenih gubitaka i sigurnosnog ugrožavanja osjetljive tehnologije.

Dizajneri Su-57 tvrde da se mogućnosti te letjelice protežu izvan klasičnih napada zrak-zemlja i uključuju suzbijanje protuzračne obrane, kao i sukobe zrak-zrak izvan vizualnog dometa. Novi lovac objedinjuje tzv. stealth tehnologiju te ima smanjen radarski odraz, posjeduje mogućnost superkrstarenja, sposoban je nositi novi naraštaj oružja unutar trupa, a ima i novi AESA radar.

Cilj programa Su-57 je zamjena lovaca Su-27 i MiG-29, a koji se smatraju već dotrajalom tehnikom. Prvi let Su-57, u trajanju od 45 minuta, uspješno je izveden krajem siječnja 2010. te su prvi serijski primjerci ušli u rusku službu deset godina kasnije.