Poznat je vaš stav da se o temeljnim ljudskim pravima uopće ne bi trebalo raspravljati na referendumu, no u situaciji smo da su hrvatski državljani pozvani da u nedjelju, 1. prosinca, po treći put izađu na referendum, no ovog puta odlučuju hoće li se u Ustav unijeti definicija braka kao životne zajednice između muškarca i žene. Smatrate li da je država, štiteći pravo građana na referendumsko izjašnjavanje, sama sebi dala autogol odnosno da se trebala drukčije postaviti u pogledu referenduma?

Sabor se trebao drugačije postaviti. Ja sam bio među onima koji su pokušali spriječiti takvu rastrošnu operaciju, podržavajući amandman Jadranke Kosor kojim se htjelo blokirati ovaj referendum. Naime, diskriminacija je već na djelu, jer Obiteljski zakon poznaje samo brak muškarca i žene, nije se trebalo dodatno okomiti na one koji su različiti od većine promjenom Ustava. Bacili smo nekoliko modernih i vrhunski opremljenih škola za jedan potpuno nepotreban referendum kojim će se, ako uspije, samo potvrditi ono što oduvijek poznaje zakon i praksa. Na kraju, ovaj referendum će služiti samo mobilizaciji izbornog tijela jedne stranke. Treba biti pragmatičan, i HDZ-u čestitati na ideji.

Svjedoci smo žestoke kampanje građanske inicijative U ime obitelji, uz izrazitu podršku Crkve i desno orijentiranih stranaka, dok im s druge strane civilne građanske udruge pokušavaju skromnijim sredstvima 'parirati' kampanjom Glasaj protiv. Kampanju su pokrenule tek dvije stranke Kukuriku koalicije. Za očekivati je da će u katoličkoj zemlji kao što je Hrvatska referendum o braku najvjerojatnije proći. No postoji li objašnjenje zašto nema više angažmana intelektualaca, mladih, liberalnih stranaka i općenito urbanih i progresivnih ljudi?

Kod nas se intelektualci angažiraju uglavnom kada treba napraviti neku društvenu štetu, niste primijetili? Kada treba afirmirati slobodu, čuju se samo usamljeni glasovi pojedinaca. Mladi? Trebamo se osloboditi uvjerenja da su mladi uvijek progresivni, čak i ideje da oni predstavljaju društvenu skupinu homogenu po nečemu drugom osim po dobi i nedostatku ekonomske emancipacije. O liberalnim strankama nemojte me pitati, poznajem samo stranke liberalnog tržišta, one liberterske nemaju šanse. Na kraju, u obrani slobode, čuli su se glasovi hokejaša, studenata psihologije, nekih pjevača... Znate što, ja sam zadovoljan, mislio sam da će podrška istospolnim brakovima proći gore.

Kao predsjednik saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, očekujete li da će se promjenama Ustava koje su u tijeku izbjegnuti neki budući referendumi koji bi se kosili s pravima manjina? Naime, svjedoci smo nove inicijative prikupljanja potpisa za izmjene ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina glede upotrebe jezika i pisma - kolokvijalno zvanog 'referendum o ćirilici'. Kao saborski zastupnik talijanske nacionalne manjine i potpredsjednik Kluba zastupnika nacionalnih manjina, kako gledate na ovu novu referendumsku inicijativu Stožera za obranu Vukovara?

Paket ustavnih promjena je već gotov, ja sam član skupine koja ih je pripremila, i one će, između ostalog, onemogućiti referendume koji polaze od namjere smanjenja manjinskih i temeljnih ljudskih prava, kao što je onaj koji nam nudi Stožer za obranu Vukovara. Sama riječ stožer ukazuje na potrebu da se ratno stanje oduži u doba kada nam je mir potreban iznad svega.

Neki gradovi nisu dopustili stožerašima korištenje javnih površina za štandove na kojima bi se potpisivala peticija za tzv. 'referendum o ćirilici', na što je iz lokalnog ogranka HSP AS poručeno: 'Hrvate bi trebalo proglasiti manjinom u Istri.' Kako to komentirate? Zašto ideja o referendumu o jeziku i pismu manjina u Istri nije dobrodošla?

Istra je jedina županija gdje dvojezičnost funkcionira, jedina koja ima iskustva sa službenom uporabom jednog manjinskog jezika, i normalno je da će se opirati ovakvoj inicijativi, koja je suprotna filozofiji i mentalitetu istarskih ljudi. Ako nije nužno, odnosno zakonski obavezno, razumljivo je da gradonačelnici dvojezičnih gradova neće pružiti logistiku inicijativi koja diskriminira prava manjinskog dijela populacije. Gradonačelnici zapravo diskriminiraju potencijalne diskriminatore, i to većina u Istri prihvaća, dok neki, naravno, odbijaju razumjeti. Dobro je da imamo Istru.