Josipović je, podsjetimo, zahvalio Joviću na marginama protuudara na šefa HDZ-a Tomislava Karamarka, koji je ustvrdio da Josipović i Jović 'dijele istu ideologiju'. Distancirajući se od svog dojučerašnjeg analitičara, predsjednik države objavio je da se Jovića riješio jer se 'temeljno nisu složili oko jednog važnog političkog pitanja'.

'Ja kao predsjednik ne želim dovoditi temelje hrvatske državnosti u pitanje. On je korektno radio svoj posao, ja sam različitosti uvažavao, one nisu utjecale na bit. Ured predsjednika nije akademija, svi koji rade moraju biti u funkciji politike predsjednika, ovo je daleko od moje politike. Nije dobro da savjetnik nameće teme o kojima raspravlja javnost', rekao je Josipović, koji se prethodno u nekoliko navrata, kad su prilike zahtijevale, hvalio bogatstvom različitosti mišljenja njega i njegovih savjetnika.

Stjepo Bartulica, povjerenik predsjednika Josipovića za vjerske zajednice, nije smijenjen nakon što je u Hrvatsku doveo protivnicu spolnog odgoja u školama Judith Reisman i time sablaznio dobar dio hrvatske javnosti. To je, valjda, bilo u funkciji politike predsjednika.

Dejan Jović, međutim, pročačkao je krivu mečku u krivo vrijeme - iako je uz članak u Političkoj misli naveo da autorovi stavovi ne izražavaju službeni stav ijedne institucije. No navodno preispitujući 'temelje hrvatske državnosti', predsjednikov savjetnik pod lupu je stavio i ovozemaljsko poslanje hrvatskog državnika, pa se to još sjetio učiniti u osvit predsjedničkih izbora.

Naravno, Josipović se Jovića odrekao politički pragmatično, istovremeno se zgražajući što se tog znanstvenika sad proglašava državnim neprijateljem. Je li, dakle, Jović doveo u pitanje legitimitet referenduma i je li dužnost članova akademske zajednice da propituju, istražuju i dekonstruiraju uvriježene istine, uključujući nacionalne 'svete krave'?

Jović nije napao legitimitet referenduma, već nacionalističku ideju jedinstvenog naroda i njene posljedice

Zoran Kurelić, koji na FPZ-u između ostalog predaje 'Epistemologiju i politiku', kaže da je Jović, komentirajući referendum u Škotskoj, napao jedan tip nacionalističkog shvaćanja suvereniteta koji u stvaranju nacionalne države vidi ostvarenje nacionalne svrhe. Tu nikako nije usamljen; brojni autori, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, drže da etnički nacionalizam, za razliku od građanskog, može imati nepoželjne posljedice, navodi Kurelić.

'Koliko sam shvatio iz političkih priopćenja koje sam povodom Jovićeva komentara pročitao, problematično je to što je referendum o nezavisnosti Hrvatske ocijenio neliberalnim i samo donekle demokratskim. Pod liberalnim on očigledno misli referendum poput onog u Škotskoj i nije diskutabilno da se takav referendum nije mogao organizirati ni u jednoj tranzicijskoj državi, pogotovo ne u onima u kojima je jedna neliberalna ideologija zamijenjena neliberalnim tipom nacionalizma. Reći da su referendumi organizirani u neliberalnim tranzicijskim državama neliberalni, opće je mjesto.

Problematično je pitanje ugrožava li neliberalnost nekog referenduma, legitimnost većinske demokratske odluke. Jović tvrdi, na primjerima koje pokazuje, da kod referenduma organiziranima u mirnodopskim uvjetima, u funkcionalnim liberalnim demokracijama, nacije rijetko bivaju jedinstvene i ponekad samo nekoliko tisuća glasova odlučuje o sudbini nacionalnog suvereniteta. Da je Jović rekao da bi u idealnim liberalnim uvjetima referendum u Hrvatskoj imao potpuno drugačiji ishod, njegov komentar bio bi napad na legitimitet referenduma. Ovako, to je prvenstveno napad na nacionalističku ideju jedinstvenog naroda i njene neliberalne posljedice. Bilo kako bilo, Jović može kao intelektualac propitivati i legitimnost referenduma i to mu je u opisu radnog mjesta profesora politologije', poručio je Kurelić.

Josipoviću je Jovićev akademski rad već godinama dobro poznat. Kako Kurelić komentira to što ga je predsjednika smijenio uoči predsjedničkih izbora?

'Vratimo se malo u Veliku Britaniju u kojoj je godinama živio i predavao Jović. Možete li zamisliti da bi Margaret Thacher otpustila Johna Graya ili Tony Blair Anthonyja Giddensa zbog nekog komentara na stranicama znanstvenog časopisa? Ili da bi nekom od šefova oporbenih stanaka palo na pamet da to od njih traže. Ne možete jer je u zemljama s liberalnom demokratskom kulturom razlikovanje Graya kao savjetnika i Graya kao profesora, samorazumljivo. U novopečenim demokracijama poput naše nije tako i svaki Jovićev tekst, bio on znanstveni ili ne, automatski se može napasti kao očitovanje predsjednikova analitičara.

'Samo idiot uzima za savjetnika onog tko misli upravo isto što i on'

Ova čitava galama oko kratkog komentara na mrežnim stranicama znanstvenog časopisa, demonstrira otužni karakter političke kulture zemlje u kojoj živimo. Predsjednik države odlučio je da mu Jović u ovom trenutku predstavlja politički balast i riješio ga se. Ne vidim zašto bi se ispričavao zbog angažiranja Jovića i zašto bi Jovićevi akademski radovi ili politički stavovi bili zapreka da bude savjetnik bilo Grabar Kitarović bilo Josipoviću. Samo idiot uzima za savjetnika onog tko misli upravo isto što i on', naveo je Kurelić.

Smatra li, iz perspektive člana uredništva časopisa Politička misao, da hajka na glavnog i odgovornog urednika Dejana Jovića, njegova smjena s Pantovčaka i šutnja većine njegovih kolega o ovom pitanju, mogu rezultirati daljnjom autocenzurom slobodnomislećih znanstvenika u Hrvatskoj?

'Dejan Jović piše ono što znanstveno i politički misli. Njegovi tekstovi vrlo često imaju jasne upute za političko djelovanje i Jović nije samo politolog, već i politolog koji želi utjecati na političke procese i odluke. S njegovim znanstvenim tezama i političkim idejama članovi redakcije se nerijetko ne slažu, uključujući i mene, naravno, no upravo to je pretpostavka za smislenu raspravu, kako znanstvenu tako i političku. Jovićeva smjena s Pantovčaka može proizvesti samo samocenzuru savjetnika, ne i slobodnomislećih znanstvenika, jer oni si ne mogu pomoći i na kraju kažu ono što misle', zaključio je Kurelić.