MODA KOMODA

San Sebastian - grad filma, surfera i vrhunske klope!

01.10.2012 u 12:10

Bionic
Reading

U tjedan dana koliko sam provela u prekrasnom San Sebastianu postala sam bogatija za petnaestak odgledanih filmova, barem dva kilograma gore i fotografijom s jednim od mojih najdražih glumaca; Beniciom del Torom.

Da ne studiram produkciju u Španjolskoj ne znam kad bi me put odveo u San Sebastian, jedan od najljepših španjolskih gradova, barem ne u vrijeme filmskog festivala koji je ove godine proslavio svoju šezdesetu obljetnicu postojanja. Master nas je počastio s akreditacijama, a mi smo se morali pobrinuti za ostalo. Let nas nije skupo izašao jer smo kartu kupili mjesecima ranije za oko osamdeset eura, a spavali smo u jednom preslatkom hostelčiću u srcu grada, baš onako po studensku.

Prvo malo o San Sebastianu, gradu koji se smjestio na Atlanskom oceanu samo dvadesetak kilometara od francuske granice i koji danas broji nešto malo manje od pola milijuna stanovnika. Uz Bilbao i Vitoriju, San Sebastian je jedan od tri najveća i najvažnija grada baskijske pokrajine koja priča najčudnijim, a poznavatelji baskijskog jezika kažu i jednim od najtežih živućih jezika. Pričaju oni i španjolski, ali su vrlo ponosni na svoj eruskera. Pa evo ukoliko vas put nanese nekoliko jednostavnih izraza. Baskijci će, koji su poznati po svojoj gostoljubivosti, biti oduševljeni. A vi mi recite s kojim stranim jezikom koji poznajete ovo ima ikakve veze?

Hola. Agur.
Dobar dan. Egun on.
Doviđenja. Adierak.
Koliko je sati? Zer ordu da?
Zovem se Petra. Petra dut izena.
Volim te. Maite zaitut.


Nakon kratke lekcije iz baskijskog svakako moram napomenuti da je San Sebastian surferski raj, a la Zurriola je jedna od najljepših surferskih plaža na ovoj strani Atlantika i nalazi se doslovce u centru grada. Baš kao i la Cocha koja je puno mirnija i više je rezervirana za ne-surfere.

Stari dio grada je mjesto gdje smo provodili najviše vremena. Nećemo se lagati, razlog je više nego očit. Zbog hrane. Cijela baskijska pokrajina poznata je po svojim pintxosima, slasnim malim zalogajima o kojima sam već pričala za svog posjeta Bilbau, ali tek u SS sam se pretvorila u jedan veliki Pintxos. Kako obožavam bakalar i ribu općenito kao prava Dalmatinka došla sam na svoje. No to nikako ne znači da se pintxosi ne spremaju ama baš sa svime. Riba, meso, povrće, najukusnije moguće paštete koje možete zamisliti…opet mi dolaze zazubice.

Sve se zaljeva šampanjcem, pivom ili vinom, salvete se bacaju po podu i tako u krug dokle se god malo ne cvrcnete kada vas konobari lijepo zamole da odete jer ovdje je siesta stvar kulture i to im nitko ne može oduzeti. Kada baskijci odrađuju svoju zasluženu siestu vrijeme je da mi festivalski posjetitelji krenemo po što smo i došli u San Sebastian.

Ni sama ne znam koliki sam broj filmova pogledala proteklog tjedna, ali sigurna sam da ih toliko ne pogledam u kinu u godini dana. Bilo je tu svega; od sjevernoameričke, preko južnoameričke do europske produkcije. Izdvojit ću nekoliko naslova koji su mi se uistinu svidjeli. 'Infancia clandestina' ili u prijevodu 'Tajno djetinjstvo' redatelja Benjamína Ávile, film je španjolsko-brazilsko-argentinske produkcije koji je bio u nominaciji za Oscare. Španjolsko izdanje Snjeguljice, 'Blancanieves' me se posebno dojmilo, a dobilo je i posebnu nagradu žirija, a glavna je glumica Macarena Garcia proglašena najboljom glumicom na festivalu. Riječ je o nijemom crno-bijelom filmu redatelja Pabla Bergera. Glavna nagrada 'Srebrna školjka' pripala je francuskom filmu 'Dans la maison', redatelja Françoisa Ozona.

Filmski festival u San Sebastianu jedan je od najvažnijih europskih festivala o čemu najbolje govori podatak koliko je poznatih holivudskih zvijezda prošetalo crvenim tepihom proteklih dana. Propustila sam vidjeti Dustina Hoffmana i Penelope Cruz što mi je nevjerojatno žao, ali smo zato prisustvovali press konferencijama na kojima su svoje filmove predstavili Richard Gere, Susan Sarandon, Ben Affleck, Oliver Stone, Benicio del Toro, John Travolta, Monica Bellucci i Ewan McGregor. Najveći dojam na mene su ostavili prekrasna i inteligentna Susan Sarandon i genijalni Oliver Stone koji je enciklopedija sam za sebe.

No nekako sam najponosnija na fotografiju koju imam s jednim od mojih najdražih glumaca; Beniciom del Torom, a fotkana je na jednoj privatnoj zabavi u jednoj diskoteci u SS-u na koju smo moji kompanjoni s Mastera i ja upali sasvim slučajno, no to je priča sama za sebe. :)

Inače Benicio je zajedno sa Stoneom i Travoltom došao promovirati Sevages, još jedan američki film o narkotrafikantima i dvojici preeeezgodnih klinaca (Taylor Kitsch i Aaron Taylor-Johnson koji nažalost nisu bili na festivalu) koji upadaju u krimi zamku.

Sve u svemu, s filmskim festivalom ili bez njega, San Sebastian je svakako grad koji treba vidjeti barem jednom u životu!