Za HDZ i Kukuriku koaliciju je borba za glasove birača na parlamentarnim izborima 4. prosinca već uvelike počela i njihovi su glavni glumci već na sceni. Sporedni se pak glumci tek namjeravaju uključiti u tu predstavu, ponavljajući dobro uvježbane uloge iz prošlih kampanja, a sve s konačnim ciljem da zasjednu u saborske klupe, i još uvijek su iza pozornice te pažljivo prate što rade glavni glumci. Statisti su još uvijek u publici koja sve to promatra, povremeno negodujući ili odobravajući pojedine 'bravure'.

Ipak, predstave koje su tek počele i koje nude vodeće političke stranke, kao i 'gluma' nositelja glavnih uloga, a riječ je o Jadranki Kosor i Zoranu Milanoviću, ne oduševljavaju baš struku – ni teatrologinju Mani Gotovac ni dramaturga Vjerana Zuppu

'Jadranka Kosor koristi već viđen rekvizitarij. Glumi nacionalnu heroinu na konju bana Jelačića s pokličima i zastavama kao Tuđmanova ženska karikatura. Koristi se sredstvima vladara – zavodnika. Sanader je u tome bio neprikosnoveni majstor, a ona je njegova groteskna imitatorica', ukazuje Mani Gotovac.

Obje predstave koje nude vodeće političke snage u zemlji za njezinog kolegu Vjerana Zuppu su 'preoblikovana farsa napunjena glupostima i netočnostima, ali i s izvjesnom dozom bezobrazluka'. 'I jedna i druga predstava su mi i negledljive, ali i neslušljive. Pretvorili su model farse iz komične i lake u dosadnu i tešku. Konkretno, gospođa Kosor podsjeća na ostarjelu glumicu koja više ne može nikoga osvojiti, ali igra na davno zaboravljen šarm', prokomentirao je Zuppa.

Doduše, i predstavljanje programa Kukuriku koalicije po Hrvatskoj Zuppu podsjeća na 'dramsku scenu s nizom monologa u kojem dvojica ili trojica, najviše njih četvorica, govore neovisno jedan o drugome'. 'Čelnici lijeve koalicije ne otvaraju ni u jednom času međusobni dijalog. Zapravo, stalno nešto govore i stalno ponavljaju', upozorava Zuppa, uz napomenu da je 'beskrajno ponavljanje jedini program i jednih i drugih'.

Teatrologinja Gotovac posebno se osvrnula na izgled i ponašanje Jadranke Kosor i Zorana Milanovića 'na pozornici', ocjenjujući i njihovu 'glumu'. Procjenjujući da je 'iz gesta i grimasa Jadranke Kosor vidljivo da još uvijek nije shvatila da se iza sustava zavodničke parade u pravilu skriva pljačka koja dovodi do prosjačkog štapa'.

'Tim poznatim manirama samoinicijativno je dodala još jednu – konstantan osmijeh na usnama i kostimografiju u duhu visoke mode. Ne odijeva se kao političarke u svijetu, već kao zvijezda s naslovnica žutog tiska. Nije toliko važno što svaki dan ima novi kostim, sjajeći broš, poseban 'makijaž', a sve u stilu 'paunice'. Moram podsjetiti i na činjenicu da su oznake smijeha, ljepote, snage i sile poznate iz vremena estetike nacizma', oštra je Mani Gotovac.

Popriličnu ukočenost Zorana Milanovića, na drugoj strani, objasnila je činjenicom da 'preuzimanje kormila na brodu koji tone ne znači samo odgovornost, nego nedvojbeno i opasnost'.

'Svijest o toj opasnosti, a ne želja za vlašću, rekla bih, određuje Zorana Milanovića. Ne želi biti vođa, nego se ponaša kao da je na čelu pokreta. Kao da je samo jedan između onih koji žele promjene. Takav izbor u zemlji, koja je oduvijek čeznula za vođama, djeluje naprosto začudno. Kod nas, nažalost, još uvijek nisu dekonstruirani mitovi o vođama. U današnjem vremenu Milanović se naprosto ne može ponašati kao vođa jer bi bio samome sebi smiješan', poručuje Mani Gotovac.

Na opasku da bi ga ta 'ukočenost' mogla odvesti među statiste, naša poznata teatrologinja podsjeća da smo se 'nagledali megaspektakala s megaprotagonistima u kojima su svi sve odigrali i sve kvragu ode'. 'Možda su upravo sada pozvani statisti. Među njima postoje i oni koji promišljaju, ne razmahuju se rukama, ni programima, ni obećanjima. Malo i rijetko govore. Možda bi upravo oni mogli ponuditi nešto ozbiljno i stvarno', nada se Mani Gotovac.

Iako kazališni komadi ljudima, među ostalim, služe i za promišljanje, opuštanje, zabavu, u nekim slučajevima i kritiku devijantnih ljudskih osobina ili društvenih pojava, a vrlo često predstavljaju i odmak od stvarnosti, dramaturg Vjeran Zuppa ipak upozorava da se u predizbornoj kampanji pred nama odigrava jedna vrlo ozbiljna predstava

'Sve ono što vidim u tim 'predstavama' ostavlja mi jedan užasan dojam, pa čak i gađenje. Biračima se predstavljaju ljudi koji ih trebaju zastupati u Saboru i sve to rade kroz jednu predstavu, nije bitno je li to komedija, farsa ili zabavni igrokaz, no taj će igrokaz publika u iduće četiri godine itekako osjetiti na vlastitim leđima. Upravo tada će shvatiti što su to konkretno daske koje život znače. Nažalost, pred nama igraju glumci na daskama koje im život ne znače i to je strašna stvar za sve nas', upozorava Zuppa.

Obje 'glumačke družine' podsjeća i da je nužno da na pozornici više govore o svom programu, o životima ljudi kojima namjeravaju upravljati, ali i jasno kažu kako će nešto napraviti, a ne samo što će napraviti

'I jedni i drugi zanemaruju najvažnije pitanje – ne samo što ćemo izvesti, jer mogu obećati sve, nego ne govore kako će to izvesti. U onom trenutku kad bilo koja strana pokaže da zna razgovarati o modalitetu 'kako', onda se može i verificirati njezino 'što', nikako drugačije', poručuje političkim takmacima Vjeran Zuppa.

Na kraju, zavjesa u prvom činu pada u trenutku kad 'glumci' konačno završe sa svojim 'rolama' i počne predizborna šutnja. U drugom činu, koji je na repertoaru 4. prosinca, na pozornicu izlaze statisti, odnosno građani s pravom glasa koji će odlučiti što će, kad se po treći put podigne zavjesa, na programu biti iduće četiri sezone.