Nakon što je u javnost procurilo da će Ministarstvo uprave, temeljem SDP-ove interpelacije o korištenju ustaškog pozdrava 'Za dom spremni', Vladi predložiti odgovor prema kojemu ne postoji zakonsko uporište za micanje sporne ploče u Jasenovcu, postavlja se pitanje kako Vlada može ignorirati odluku Ustavnog suda u predmetu nogometaša Josipa Šimunića koji je kažnjen zbog uzvikivanja sporne sintagme na nogometnoj utakmici?
Ustavni sud odbacio je u studenom Šimunićevu tužbu, zaključujući da mu nije povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje. U obrazloženju odluke, Ustavni sud daje za pravo prvostupanjskom sudu, koji je, između ostalog, utvrdio da je Šimunić jasno poticao gledatelje da na njegov pozdrav 'Za dom' odgovaraju sa 'Spremni', što se kao službeni pozdrav koristio za vrijeme totalitarnog režima NDH.
Tako izrečen pozdrav 'predstavlja manifestaciju rasističke ideologije, prezir prema drugim ljudima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti, te trivijaliziranje žrtava zločina protiv čovječnosti', naveo je sud, zaključivši da je Šimunić 'dobacivao gledateljima poruke, čiji sadržaj potiče mržnju na temelju rasne, nacionalne i vjerske pripadnosti'. Prvostupanjski sud naglasio je pritom i da je RH potpisnica Konvencije UN-a o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, kao i da je Europski sud za ljudska prava u predmetu 'Sugg i Dobbs' ustvrdio da je zabrana rasističkog govora od temeljnog značenja u demokratskom društvu.
vezane vijesti
Vlada ne čini baš ništa po toj odluci Ustavnog suda, pa će se sada, ako je vjerovati neslužbenom informatoru Večernjeg lista, na SDP-ovu interpelaciju o radu Vlade zbog nečinjenja sada očitovati suhom konstatacijom o nepostojanju pravnog uporišta za micanje HOS-ove ploče sa spornim natpisom iz Jasenovca. Nije li, temeljem odluke Ustavnog suda, Vlada zapravo dužna stvoriti takvo pravo uporište?
Ustavna stručnjakinja Sanja Barić objašnjava za tportal da je cjelokupni problem u tome što je Ministarstvo uprave svojedobno registriralo pozdrav 'Za dom spremni' kao integralni dio znaka Udruge dragovoljaca HOS-a Grada Zagreba, a u Zakonu o udrugama ne postoji pravni lijek za poništavanje jednom registriranog imena ili znaka. To bi se pak moglo učiniti tumačenjem odluke Ustavnog suda, tako što će se reći da je nesumnjivo utvrđeno da se nitko u Hrvatskoj tako ne smije zvati, no odluka Ustavnog suda odnosila se samo na predmet Šimunić i 'poticanje mržnje', dok je znak na ploči u Jasenovcu registriran u Ministarstvu uprave.
'Zdravorazumski pravni um mogao bi i bez izričite zakonske odluke i postupka shvatiti da ako je nešto nezakonito u izrijeku, da je nezakonito i u imenu. Ne samo nezakonito, nego i protuustavno', naglašava Barić. Problema sa zdravim razumom u Hrvatskoj, međutim, ne manjka.
'Moramo biti svjesni da mi patimo od toga da sve, do zadnjeg slova, mora biti propisano zakonom, umjesto da nešto naprosto proizlazi iz logike pravnog tumačenja ustavno-pravnog poretka, recimo, da se tumačenjem odluke Ustavnog suda i preambule hrvatskog Ustava može zaključiti da 'Za dom spremni' nije smio biti registriran, pa da Ministarstvo pozove udrugu da promijeni svoj znak', upućuje Barić.
Je li to dovoljno da se skine ploča u Jasenovcu sa sadašnjom oznakom?
'Ploča bi se mogla odmah ukloniti ako se donese, primjerice, odluka da je područje Jasenovca od posebnog pijeteta žrtava Drugog svjetskog rata i da se na tom području ne smiju isticati nikakvi natpisi ni znakovi koji nisu pijetetom vezani uz razdoblje 1941-45. Ali ovdje je, očito, poanta da se održava živim prijepor kojega nema i ne bi ga trebalo biti, kako bi se naprosto kontinuirano bavili nebitnim stvarima, umjesto da to vrlo jednostavno riješimo. Političari mogu ukloniti ploču u roku od dva tjedna i promijeniti zakon u mjesec i pol do dva. To se moglo riješiti bilo kada, to je mogao učiniti bilo tko, ali njima je u interesu da održavaju na životu irelevantna pitanja, da se raspiruju strasti i da oni na taj način ubiru političke poene i bivaju birani', razlaže Barić.
Smatra li ona da prijepor u društvu zaista ne postoji? Ne tako davno, branitelji na Savskoj bili su živi dokaz što se može dogoditi kada se pod kapom simbola mobiliziraju interesne skupine, a premijer Andrej Plenković sada kuca na vrata HOS-a, nudeći im 'ozbiljne razgovore... kako bi se našlo rješenje' oko ploče u Jasenovcu.
'To je priča za malu djecu. Tko su HOS-ovci? Zar oni vode Vladu RH? Dozvoljeno im je da budu relevantan faktor jer niti jedna Vlada nije s njima bila jasna i odlučna. To što su neki hodali s plinskim bocama na cesti - to su radili jer im je bilo omogućeno. Državna vlast treba se jasno postaviti, pa ako treba imati puč, imat ćemo puč, barem ćemo znati na čemu smo. Ovo što sad imamo je stvaranje dojma da smo pred pučem; stalno se klanjamo jedni drugima, u tome je problem', ističe Barić.
Nisu li plinske boce predstavljale sasvim realnu opasnost u Zagrebu?
'Nakon 2015. takve opasnosti nije bilo. Neku crtu treba podvući i istjerati mečku na čistac, kakva god ona bila. Znate li da je najstrašniji horor onaj u kojem se čudovište ne vidi, nego se samo čuje? Svatko se boji one zvijeri za koju misli da vreba u mraku, a kada konačno ugledate čudovište, ono je strašno samo za one koji se boje tog oblika čudovišta. Tu prastaru foru, koju znaju svi filmaši horora, kontinuirano koriste i naši političari', zaključuje Sanja Barić.
