Sanja Musić Milanović u razgovoru Dnevnikom Nove TV ekskluzivno je otkrila što će točno raditi kao prva dama te neke nepoznate detalje o navikama svog supruga. Donosimo transkript cijelog intervjua:

Nakon pobjede vašeg supruga, njegovog izbora za predsjednika, što se u vašem životu promijenilo?

To je jedno pitanje na koje bi vjerojatno očekivani odgovor bio ništa. A zapravo ja bih rekla da se meni ipak nešto promijenilo. Zoran je bio i predsjednik Vlade, dakle nismo baš jako nepoznati ljudima, ali sada mi se prvi put događa da ljudi pokazuju nekakve emocije. Gdje god došli. Hoće se fotografirati, čestitati, zaželjeti sreću, zapravo ovog trenutka to je stvarno predivno.

Je li vam se javila nova rodbina, novi prijatelji, to uvijek tako bude?

To se dešavalo prije nekoliko godina, sada nova rodbina i prijatelji imaju iskustva i znaju da od nas neće imati nikakvu korist pri zapošljavanju ili nekakvim vezama. Tako da za sad nemamo nove rodbine i prijatelja.

Vi i suprug s djecom ste pod 24-satnim nadzorom. Kako je živjeti tako, a opet imati neku privatnost?

I to smo prošli, i tu imamo neko iskustvo. Mi smo već bili štićene osobe četiri godine. Ne mogu ja reći da je to najljepša stvar na svijetu. Ljudi se trude, ali neugodan je to osjećaj biti s nekim 24 sata da ne možete sami izaći. Ne da ne možete, nego ne smijete.

Rekli su mi ljudi koji su radili na inauguraciji da ste bili jako aktivni. Sudjelovali ste od izbora cvijeća do pozornice. Htjeli ste poslati poruke i vi i suprug. Jeste li to radili zajedno u tandemu ili ste to vi sami radili?

Nisam baš u svemu sudjelovala. Sudjelovala sam u cvijeću evo, to moram reći. Ja sam strašno htjela da to bude hrvatski cvijet, da bude perunika – iris, ali uspjeli smo naći samo dvije rascvjetale, odnosno uspjeli su pronaći, tako da smo završili na bademima. U ostalom dijelu nisam ništa aktivno sudjelovala.

Dobro, to cvijeće, namještaj, Josipa Lisac, koja je poruka trebala biti poslana od novog predsjedničkog para na novoj inauguraciji?

Ona koja je i poslana, ona koju su mediji jako dobro prepoznali. Od cvijeća koje je bilo rascvjetano i badem koji je fenomenalan, ne znam jeste primijetili, fantastično mirisao. Ali, to je taj neki novi početak, to je ta simbolika badema. Buđenje, novi početak, plodnost i plodonosno razdoblje. Cijela inauguracija je za mene je bila jako decentna.

Jeste li imali tremu?

Jedna doza treme je postojala, da. U tim godinama, s tim iskustvom kad imate neku tremu, to znači da vam je stalo.

Vi ste tamo zapravo bili predsjednički par koji je bio s prethodnim parom. Predsjednik se oprostio s prethodnom predsjednicom. Svi su govorili da je to izgledalo na nivou. O čemu se razgovara u tim situacijama. Sigurno su vam privatne neke stvari prenijeli. Što su oni prošli u pet godina, a što vas čeka?

Vjerovali ili ne, razgovarali smo o osiguranju i djeci. Kako preživjeti

Kakvu ćemo mi to vašu ulogu gledati, Sanje Milanović na javnoj sceni? U kojim segmentima?

Gledajte, ja razmišljam o tome kako će mi ova uloga, supruga predsjednika, mi možda omogućiti da me veći broj ljudi čuju. Da čuju ono što radim već 20 godina kao znanstvenica, profesionalno stručna. Ja stalno ljudima govorim kako očuvati tjelesno zdravlje. Govorim im da se što više trebaju kretati i tome slično. Ja se nadam da će ova pozicija omogućiti da taj posao koji i inače radim dopre do većeg broja ljudi, a možda i institucija.

Je li suprug slušao vaše savjete u kampanji i u ovom tranzicijskom razdoblju?

Zoran jako voli o svemu razgovarati, voli čuti mišljenje i moje i brojnih prijatelja. Razgovor je neka vrsta njegovog brainstorminga, ali odluke donosi sam. To ne znači da ponekad ne uvaži moju odluku ili odluku nekog drugog, ali sam donosi svoje.

Uvaži li onda vašu sugestiju? Pričao je da ste mu vi predložili savjetnicu za društvene djelatnosti?

Nisam.

A znate li gospođu?

Ja ju poznajem, ali ne stojim iza tog izbora.

Govorite da želite promovirati zdrav život. Koliko je ta pretilost, po vama, u ovom trenutku opasnost za našu djecu?

Ekstremno velika. Ako u ovom trenutku imamo, milijun i 900 tisuća ljudi stariji od 18 godina u Hrvatskoj s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom, ako imamo 14 tisuća djece u dobi od 8 godina s prekomjernom masom i debljinom… Uvijek se pričalo da se plafon postigne negdje oko 33 posto, kad otprilike trećina populacije ima previše kilograma. Evo u Americi se dogodilo da se dosegnulo 40 posto. Što se djece tiče, istraživanje iz 2003. godine je pokazalo da imamo otprilike 20 posto djece s previše kilograma. Sada je 35 posto.

Znači da smo europski prvaci?

Da, s tim da smo zadnje tri godine uspjeli zaustaviti rast. A Svjetska zdravstvena organizacija uopće ne traži pad, nego samo zaustaviti rast. Toliko je teško zaustaviti.

I vi kao prva dama planirate upozoriti roditelje što im se može dogoditi s djecom? Kako da to promijenimo kad imate trećinu djece koja nemaju kuhinje u školama?

Kao znanstvenica i stručnjakinja u tom području na to upozoravam već 20 godina, ako ne i više. Nadam se da će mi ova pozicija omogućiti da me veći broj ljudi čuje. Stalno prebacujemo sve na osobnu odgovornost djece i roditelja. Nije sve osobna odgovornost. Ja vodim projekt ''Živjeti zdravo'', zajedno sa svojim vrlo entuzijastičnim mladim timom. Mi radimo edukacije u vrtićima, osnovnim i srednjim školama, ali mi ne možemo odgovornost prebaciti isključivo na djecu, na njihove obitelji. Mi moramo stvoriti jedno okruženje u kojem se to znanje može primijeniti.

A kako ćete to okruženje stvoriti? Trećina djece nema kuhinju, mnogima je zdrava prehrana i skupa. Djeca nemaju, oni će pojesti prvo što dobiju. Što vi, kao prva dama, osim što ćete imati veću medijsku pozornicu, možete napraviti, promijeniti?

Ono što radim cijelo vrijeme. Ako mogu reći dvije rečenice o tom projektu ''Živjeti zdravo'' koji je počeo 2002. godine – korak po korak, timski rad, sustavno. Ništa preko noći.

Koliko se toga promijenilo od 2002., ako smo od 2002. sve deblja i deblja nacija? Znači da idemo unazad.

Ali smo se u zadnje tri godine zaustavili otkad je krenula implementacija ovog projekta koji je sufinanciran iz Europskog socijalnog fonda. Što radimo s tim novcem? Pola hrvatskih škola nema dvorane i imamo 1041 područnu školu bez dvorane. Dakle, uopće nemamo preduvjeta da djeca vježbaju. Što mi radimo? Kreirali smo i pilotirali i u 120 matičnih škola uveli takozvane poligone za tjelesnu aktivnost. Od ovog novca ćemo opremiti sve područne škole i sva djeca će imati preduvjete za tjelesni odgoj u školama. Imamo plan i za prehranu.

Koliko će vremena trebati između ideje i implementacije plana prehrane u školama?

Plan prehrane smo isto napravili. Svjesni smo ovog problema s 30 posto škola koje nemaju kuhinju. Međutim, i tad se može donijeti određena hrana. U desetak posto škola postoje prodajni automati. Ajmo se staviti u neki realitet. Prodajni automati, realno govoreći, s namirnicama koje su sad unutra baš i nisu idealno rješenje. Može se promijeniti paleta proizvoda koji su u automatima. Znači postoje neka rješenja, pitanje je dobre volje i da se čuju ta rješenja.

Hoćete li vi kao prva dama promijeniti, primjerice, jelovnik na Pantovčaku?

Usput, jelovnik na Pantovačku sam vidjela i jako je dobar. Nije loš.

Što onda Milanovići doma jedu?

Mi jedemo sve. Trudim se da to bude umjereno i svaki dan je juha.

A što se dogodilo s predsjednikom? Ojačao je.

Predsjednik je išao u teretanu.

Ključ uspjeha je ići u teretanu?

Za razjačati se, da.

Kad ste bili na inauguraciji, opisivali su kako ste se obukli vi i vaš suprug. Smeta li vam kad vas proglašavaju modnom ikonom ili vam to laska?

Na dan inauguracije je to bila komunikacijska poruka. Baš kao i stol, stolac. Koja? Da podržavamo Hrvatsku, hrvatsku industriju, hrvatski dizajn. Ja se u svoje privatno vrijeme mogu obući u bilo što, ako nije ekscesno, ali na takav dan mislim da je moja poruka bila, ne samo kroz odjeću, nego naša poruka je bila podrška hrvatskom dizajnu.

I to ćete raditi u idućih pet godina?

Mi osjećamo da moramo promovirati hrvatske proizvode. Ne kažem da ću svaki dan biti u njima, ali često jesam jer mi je to nekakva vrsta očuvanja mentalnog zdravlja, to je moj hobi. Ja jako volim reciklirati, volim od tri stvari napraviti jednu sa svojom krojačicom Ankicom. U tome uživam. Tako da je i to hrvatski proizvod. Ali da, kad će biti neka službena putovanja, za koja pretpostavljam da će to biti tema, mislim da bi trebala biti u hrvatskom proizvodu koliko god je to moguće.

U izbornoj noći ste rekli: ''Bavit ću se ženskim pravima''. To je kao kad missice kažu ''miru u svijetu''. Kako ćete to raditi?

Ja se bojim da mi uvijek djelujemo kurativno – kad se razbolimo, kad se nešto dogodi, gasimo vatru. Ja bih se i u tom segmentu htjela boriti za prava žena na način da ih obrazujemo, pravo na obrazovanje kao preduvjet svega koji će dovesti do ekonomske neovisnosti žene i prava na izbor. Recimo, kad razmišljam kao žena, baš nikad nisam osjetila da nešto ne mogu zato jer žena. Možda nešto i nisam uspjela u životu napraviti zato jer sam žena, ali nikada to nisam osjetila.

Međutim, ono što primjećujem da me stavlja u neravnopravan položaj, nas žene u odnosu na muškarce, jest što mi za određene dijelove života, a to je porodiljni, dojenje, djeca su bolesna pa morate izostati s posla… Ja mislim da bi tu trebalo ženama osigurati jednu institucionalnu socijalnu podršku. I za to bih se ja zalagala jer je to također preduvjet za ravnopravnost. I na radnom mjestu.

Stariji sin studira, malo se sada novinarstvom bavi. Je li to sad konačni izbor?

Ne može biti konačni izbor. On je završio tri godine i mora još završiti masters. U ovom je trenutku uzeo jednu pauzu i radi na nekoliko mjesta, ne samo ovo što se vidi, već i na jednom radiju čita i uređuje vijesti i to mu se jako sviđa. Vidjet ćemo kako će se to razvijati.

Mlađi sin se bavi sportom. Ne zanima ga ništa drugo?

Mlađi sin je prvi razred srednje škole. Ima on dosta svojih interesa. Završio je osnovnu glazbenu školu, bavi se aktivno sportom, uči, igra šah.

Kika je otišla s Pantovčaka. Hoće li Milanovići imati kućnog ljubimca?

Ne mogu vam odgovoriti na to pitanje. Ja ne odlučujem što će biti na Pantovčaku, ali u Krajiškoj nećemo imati kućnog ljubimca jer mislim da nam uvjeti nisu takvi da bi mogli imati kućnog ljubimca.

Strah vas je da ne bi vi na kraju šetali kućnog ljubimca?

Pa ima nešto i u tome što ste rekli.

Možete i suprugu dati da prošeće.

Ma ne znam baš da bi se on priključio.

Možete li si uopće njega zamisliti s kućnim ljubimcem?

Mogu.

S kojim?

S mačkom, prije svega. Mi na našem katu imamo još jedan stan i u tom stanu živi Đeri. Đeri je jedan prekrasan narančasti mačak koji svako malo ulazi u naš stan. Tako da mi na neki način i imamo kućnog ljubimca. Nije naš ali kao da je naš.

I kako predsjednik i Jerry?

Predsjednik i Jerry su fenomenalno.