Zbog svog smještaja u kotlini glavni grad Bosne i Hercegovine uvelike pati od zagađenosti. Tako je i Svjetska zdravstvena organizacija proglasila Sarajevo najzagađenijim gradom u Europi 2011. godine
Štoviše, britanski list Guardian navodi da je Sarajevo bio najzagađeniji grad Starog kontinenta i prošle, 2012. godine. Ipak, sarajevski Zavod za javno zdravstvo tvrdi kako to ne može biti tako jer je godišnji prosjek za 2012. godinu, po rezultatima mjernih stanica Zavoda, bio između 84 i 87 µg čestica prašine po kubičnom metru zraka. Recimo, Atena je u istom razdoblju imala prosječno zagađenje sitnim česticama od 98 µg/m3, objašnjava Sanela Salihagić, rukovoditeljica Odjela sanitarne kemije u Zavodu za javno zdravstvo Kantona Sarajevo.
Martin Tais, stručnjak za kvalitetu zraka i klimatske promjene, također se slaže kako prošle godine Sarajevo možda nije osvojilo neslavnu titulu najzagađenijeg grada Starog kontinenta, ali to ne umanjuje problem koji ima taj grad i koji ostaje, kako Tais kaže, 'crna točka na europskoj mapi najzagađenijih gradova'. U zimskom razdoblju, tokom temperaturnih inverzija, koncentracija tih čestica u zraku nerijetko dostiže alarmantne vrijednosti i tada je zdravlje stanovništva najviše ugroženo.
Posebno su ugrožene, ističe Sanela Salihagić, najosjetljivije kategorije građana kao što su trudnice, djeca, stariji te kronični srčani i plućni bolesnici. 'U vrijeme većih zagađenja upozoravamo građane na mjere opreza. Znači, trebaju svesti fizičku aktivnost na minimum zbog smanjenja opterećenja srca, disati kroz nos kako bi smanjili mogući prodor tih čestica u pluća, što kraće boraviti na otvorenom u gradskoj sredini, što češće odlaziti na planine gdje je zrak čist i u slučaju bilo kakvih alergija i iritacija zatražiti liječničku pomoć', objašnjava Salihagić.
'Ljudi u pećima pale sve i svašta'
No problem time neće nestati: stanovništvo grada Sarajeva je sve siromašnije pa, kako nema novca za kvalitetno gorivo, u svojim pećima spaljuju sve i svašta. Tais objašnjava:
'Ukupno uzevši, od Sarajeva su sigurno zagađeniji Zenica, Kakanj i Tuzla, ali po tim sitnim i vrlo opasnim česticama mi smo najzagađeniji. Događalo se da smo imali vrijednost koncentracije čestica u zraku od čak 800 µg/m3. To su ogromne vrijednosti i to je stvarno veliko. Najveći krivci su individualna ložišta u kojima se spaljuju ugljen, drva, pa čak i gume. Problem su i zastarjeli automobili čija se starost u prosjeku kreće 15-18 godina i koji nerijetko sagorijevaju i lož ulje.'
Mi smo zimi kao u loncu u kome se tokom temperaturnih inverzija zadržavaju koncentracije čestica PM10, kaže Martin Tais, stručnjak za ekologiju. To se događa jer je Sarajevo u kotlini i jer se u njemu zadržava zagađenje. 'Kada su (meteorološke) situacije stabilne, imamo lokalne vjetrove. Recimo, u toku noći vije vjetar od Baščaršije k Ilidži. Međutim od visokih zgrada on ne može otići dalje od Čengić vile i ne može očistiti gradsku zonu od tih koncentracija. U toku dana je obrnuto i tada vjetar puše u obrnutom smjeru. Zbog toga sva zagađenja ostaju u gradu.'
Zabranjeno za 'prljave' automobile
Njemačka se 80-ih godina suočavala s problemom zagađenja zraka. Količina opasne prašine u zraku, kaže dr. Marcel Langner, voditelj Odsjeka za čistoću zraka pri njemačkom Saveznom uredu za ekologiju u Berlinu, smanjena je u redukcijom emisije štetnih plinova iz termoelektrana i prebacivanjem grijanja na zemni plin i lož ulje.
'Imamo na temelju europskog zakonodavstva propisane vrijednosti prašine u zraku. Prosjek graničnih vrijednosti na razini cijele godine je 40 mikrograma po kubičnom metru. I to je daleko ispod zagađenja zabilježenog u Sarajevu.'
Kada su u pitanju automobili, Europska unija je obavezala gradove koji su se suočavali s većim koncentracijama lebdećih čestica u zraku da smanje zagađenje. To je učinjeno tako što su u gradovima formirane ekološke zone u kojima se ne dopušta vožnja automobila koji zagađuju okoliš.
Ipak, Martin Tais smatra da se složen problem zagađenja u glavnom gradu Bosne i Hercegovine ne može spriječiti tek zaustavljanjem prometa u središtu grada: 'Ne može se zaustavljanjem prometa, recimo na Marin dvoru, spriječiti zagađenje, jer smo mi u kotlini. Jedino rješenje je da se smanji emisija zagađenja. Tu svaki građanin može pomoći već ako poveze susjeda na posao. Pored toga, treba pooštriti mjere tehničke ispravnosti vozila. To bi trebalo rigorozno kažnjavati, a ni inspekcije ne rade svoj posao kako bi trebalo.'