Za Dnevnik Nove pojasnio je kako je, kada je preuzeo čelno mjesto u kabinetu tadašnjeg premijera Zorana Milanovića, naslijedio sustav knjiženja putnih naloga i dnevnica te da su mu tajnice, među njima i Sandra Zeljko, koja je krunska svjedokinja protiv njega, kazale kako je taj model uhodan.

Na pitanje je li mu palo na pamet da ga se uhićenjem želi slomiti kako bi optužio svog šefa Zorana Milanovića, Saucha je izjavio kako mu je i takav scenarij pao na pamet.

Kaže da on konkretno nije dobivao popis putnih naloga s imenima, nego ga je jedino zanimalo jesu li probijeni limiti. 'Moje suradnice su znale detalje', dodaje.

Saucha je podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja nakon što je iz službenih spisa za svoj slučaj dobio i dokumente za 2016., na kojima je zapazio sumnjiva putovanja.

'To je interni dokument Ureda za opće poslove Sabora i Vlade, no ja takve dokumente nisam dobivao tako detaljne. U tom dokumentu vidio sam neka imena za koja nije bilo logično da su tamo', kazao je Saucha. 'Njih 20-25 mi je bilo sumnjivo zbog destinacija i osoba', dodaje.

Napominje da se afera prelomila na njegovim leđima jer da se nije sada otkrilo varanje na putnim nalozima, praksa bi se nastavila. 'Mogao je i Božinović (šef kabineta Andreja Plenkovića, op.a.) biti uhićen za četiri godine. Tada bih ja bio svjedok', misli Saucha.

Iako su se istražiteljima nudili i Milanović i Plenković, Saucha smatra da nema potrebe ispitivati premijere jer oni nisu mogli znati ništa o putnim nalozima. 'Premijeri su u sustavu odvojeni vrlo debelim staklom, nema potrebe da se saslušava i njih', smatra.

Ponovio je kako želi da se slučaj što prije riješi te kako se nada da neće i dalje biti jedini osumnjičenik. 'Ima sasvim dovoljno indicija da su tu i drugi ljudi i da ja to 2016. nisam mogao potpisivati', zaključio je.