Nakon nešto više od dva mjeseca provedena u pritvoru, sljedeći bi tjedan na slobodu trebali izići smijenjeni čelnici Hrvatskih autocesta Jurica Prskalo, Marijo Lovričević, Goran Legac i Željko Kandžija te Slaven Žužul, vlasnik imotske tvrtke Skladgradnja Grupa, protiv kojih se vodi sudska istraga zbog zloupotreba teških najmanje 22 milijuna kuna.

Za ponedjeljak i utorak, naime, na Županijskome sudu zakazano je ispitivanje posljednjih predviđenih svjedoka u tom slučaju.

Izvanraspravno vijeće istog suda u međuvremenu je ukinulo jedan pritvorski osnov po kojemu su do početka veljače bili iza rešetaka, tzv. posebno teške okolnosti pri počinjenju kaznenog djela, te su okrivljenici trenutno pritvoreni samo zbog mogućeg utjecaja na svjedoke.

Dakle, čim se svjedoci ispitaju, otpada i posljednji razlog za pritvor tako da bi Prskalo i ostali odmah trebali biti pušteni.

Iako takva procesna situacija nije neuobičajena, u konkretnom slučaju dogodile su se određene, najblaže rečeno, nelogičnosti koje su dovele do skorog ukidanja pritvora.

Jedna od tih nelogičnosti je stav suda da 22 milijuna kuna moguće štete predstavlja teške okolnosti, dok šteta od oko 20 milijuna kuna to baš i nije.U početku je situacija bila sljedeća.

Tužiteljstvo je podnijelo istražni zahtjev protiv Prskala i ostalih tereteći ih da su zloupotrijebili položaj i ovlasti prilikom dodjele posla bojanja tunela Mala Kapela i Sveti Rok tvrtki Skladgradnja braće Žužul koji su koštali 43,3 milijuna kuna.

Tužiteljstvo izračunava da je posao preplaćen, a državni proračun tako oštećen za najmanje 22 milijuna kuna.

Nakon odluke nadležnog istražnog suca da inkriminirani iznos štete nije sam po sebi dovoljan za određivanje pritvora zbog famoznih posebno teških okolnosti djela, Izvanraspravno vijeće, po žalbi tužiteljstva, donosi drugačiji zaključak i određuje pritvor i po tom osnovu.

Nakon dva mjeseca događa se potpuni zaokret. Sada nadležni istražni sudac produljuje pritvor zbog teških okolnosti, a Izvanraspravno vijeće ukida pritvor u tom dijelu.
Razlika u izračunima

Takva odluka još je neshvatljivija jer je ovlašteni sudski vještak u međuvremenu izračunao da je tržišna vrijednost ugovorenih poslova 18,5 milijuna kuna s uračunatim PDV-om. A Skladgradnji je isplaćeno 43,3 milijuna kuna. Dakle, riječ je o razlici od 24,8 milijuna kuna bruto.

Međutim, Izvanraspravno vijeće je ukinulo posebno teške okolnosti obrazloživši da je provedenim vještačenjem “utvrđeno da bi se ipak radilo o manjem iznosu protupravno stečene imovinske koristi (oko 20 milijuna kuna)”. Do brojke od oko 20 milijuna kuna, a ne 24,8 milijuna, Vijeće je očito došlo jer je uzelo u obzir neto iznos, iako nije sporno da je Skladgradnja za radove naplatila od HAC-a cijeli iznos zajedno s PDV-om.