Pašta fažol je skuvan, vremenska prognoza obećavajuća, neradan dan i pametnome dosta. Vrijeme je da se po prvi put napusti San Francisco i da se bez velikog plana i programa sjedne u auto i uputi ka sjeveru. Samo 20-ak minuta vožnje California 1 državnom cestom, dovoljno je da scenografija poprimi sasvim drugačije oblike. Plava i zelena miješaju se u svim mogućim tonovima, a Oliver, na najjače, trešti iz zvučnika.

Prva stanica Stinson Beach, par klikova novim Canon G1x fotoaparatom i možemo dalje. Opet red plavetnila, pa red zelenila. I opet škljocanje fotića. Olivera nadglašava kruljenje u želučićima koje alarmira na novi stop. Traži se najljepši mogući scenary kako bi pašta fažol dobio tretman koji zaslužuje; bogovski. I bi tako.

(Stinson Beach)

Izbor je pao na random proplanak negdje u Point Reyesu. Livada, kravice, vatrica, crni Charles Shaw (2.5 bucks) i gozba može početi.

Želučići su puni, u tanku ima još goriva, sunce počinje padati i vrijeme je za pokret. Nastavljamo istom rutom prema Tomales Bay-u.

(Point Reyes)

Sljedeća stanica je house party u zaljevu. Divni ljudi, još divniji sunset i chill oko vatrice. Što više (a ni manje) čovjek može poželjeti? Might be another road trip...

(Tomales Bay)

Drugi road trip zvao je na jug (to što smo u nekom trenutku odlučili skrenuti na zapad pa opet na sjever, je drugi par postola). Spize se nakuvalo za nahranit' kinesku vojsku, a s opremom smo bez frke mogli zakampirat' na nekom od polova. Prva stanica Fort Funston i gavrani. Tisuće gavrana na obzoru, a u glavi stihovi Edgara Allan Poe-a:

(Fort Funston)

Predivnu interpretaciju Christophera Lee-a poslušajte na linku

(Pigeon Point Light House)

Sljedeća stanica Pigeon Point Light House i promatranje kitova (nemam dokazni materijal, vjerujte mi na riječ). No za slonovske tuljane (Elephant Seals) bome imam. Krajem prosinca upravo ovdje na Piedras Blancas plaži, ženke slonovskih tuljana rađaju svoje mlade, nakon čega se zasluženo odmaraju. Da se kojim slučajem Zdenko Runjić rodio u Kaliforniji, legendarna pjesma bi se zasigurno zvala 'Moj tuljane'. Kad ih vidiš kako se bezobrazno valjaju po pijesku, dođe ti da se i sam zavališ.

(Piedras Blancas)

(San Simeon Grill ima najbolji french toast ikad)

(predivna zelena Cambria)

Nakon druženja s kitovima i tuljanima otkotrljali smo se preko Bixby Canyon Bridge-a do Big Sur-a, predivne planinske mikrolokacije smještene uz sam Pacifik gdje su početkom prošlog stoljeća obitavali mnogi pisci i umjetnici poput Robinsona Jeffersa, Edwarda Westona, Jacka Kerouaca i Henryja Millera (jednog od mojih omiljenih luđaka među piscima) koji je u Big Suru živio i stvarao između 40-ih i 60-ih godina. Danas u Big Suru postoji memorijalna knjižnica koju je Milleru posvetio njegov najbolji prijatelj Emil White u sklopu koje se organiziraju razni festivali i kulturne svečanosti, ali i vjenčanja.

(Henry Miller Library, Big Sur)

Nije bio lud Miller odabravši ovaj komadić raja za inspiraciju, samo par stotina metara od McWay vodopada koji svakoga ostavlja bez daha.

(McWay Falls, Big Sur)

Nakon posjeta jednoj od najkul knjižnica ikad i jednog od najdivnijih zalazaka sunca ikad, došlo je vrijeme pronađemo dobar spot za kampiranje, po mogućnosti s fire place-om. Odabir je pao na San Simeon kamp. Vatrica, klopica, bočica Charles Shaw-a i pogled u zvjezdano nebo, bili su dovoljni da se utone u miran i spokojan san.

(San Simeon camp)

Ima li što ljepše od buđenja u prirodi? Ima. Buđenje u prirodi zaljubljen.

Negdje otprilike na ovome mjestu odlučismo unijeti malo živosti u ovaj trip. Next stop; Vegas baby!

photos: Petra Nižetić / Canon Hrvatska

O mojem iskustvu u jednom jedinom i neponovljivom Las Vegasu, pripovijedat ću vam u sljedećem postu, a do tada maštajte o vašem sljedećem road trip-u uz ovu simboličnu glazbenu numeru. I da, u komentaru napište koje vam je putovanje najviše ostalo u sjećanju ili o kojem pak maštate...