Riječ je o svetom Josipu, kojega je Hrvatski sabor još davne 1687., na poticaj zagrebačkoga biskupa Martina Borkovića, jednoglasnom odlukom proglasio zaštitnikom Hrvatskoga Kraljevstva.

U protokolu Hrvatskoga sabora iz tog vremena na latinskom je jeziku zapisano: 'Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnoga zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnome saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.'

Inače, štovanje ovoga sveca, najpoznatijeg kao zakonitoga supruga Djevice Marije, započelo je oko 850. godine u Reinchenau, a kasnije su ga osobito promicali sv. Franjo Saleški, Ivan Gerson, franjevci te papa Siksto IV, koji je proglasio blagdan sv. Josipa obaveznim za svu Crkvu. U sjevernim krajevima Hrvatske štovanje sv. Josipa širili su isusovci.

Iako imaju svojega zaštitnika, Hrvati su uvijek bili skloniji štovanju lokalnih svetaca, a jedan od razloga može biti i taj što se o svetome Josipu vrlo malo toga zna. Evanđelja navode da je bio iz Davidove kraljevske dinastije, po zanimanju tesar. Vijest o Marijinu bezgrešnom začeću prihvatio je i kao zaštitnik joj nesebično pomagao, a o Isusu se brinuo poput pravoga oca.

Na ulazu u Hrvatski sabor od 2008. stoji blagoslovljeni reljef sv. Josipa, rad kipara Šime Vulasa.