Istraživački novinar Željko Peratović koji se godinama bavi Udbom i krakovima koje su nekadašnji dužnosnici jugoslavenske tajne službe pustili u novonastalim državama prokomentirao je jučerašnje uhićenje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Tvrdi kako Perković i njegov odvjetnik Anto Nobilo bacaju prašinu u oči tvrdnjama da iza Đurekovićevog ubojstva stoji crnogorska Udba i rasvjetljuje odnos Perkovića s jugoslavenskim 'Jamesom Bondom', hladnokrvnim 'kilerom' Vinkom Sindičićem
Perković je jučer uhićen na javnosti nepoznatoj adresi. Navodno je prespavao kod prijatelja i sam javio policiji gdje ga mogu naći. Kako to komentirate?
Perković se uvijek u za njega kritičnim situacijama predstavlja bolesnim nacionalnim junakom. Tri puta nije došao na suđenje gospićkoj skupini, sve dok mu sutkinja Ika Šarić nije zaprijetila privođenjem. Ni na ranije pozive njemačkih istražitelja nije se odazivao zbog bolesti. U međuvremenu ili on ili neki u njegovo ime, najčešće Nobilo, govore o njegovim zaslugama za stvaranje i obranu države koja ispada presudna. Bojao se uhićenja. Kada su on i policija vidjeli kolik je interes medija i građanskih aktivista, kako bi izbjegli sramoćenje pred aktivistima i novinarima, Perković je 'prespavao' kod prijatelja. Činjenica je da nemamo slike njegovog uhićenja, samo one kod istražnog suca.
Nobilo kaže da provodi vlastitu istragu te da ima indicije kako iza Đurekovićevog ubojstva stoje jugoslavenska, znači savezna i crnogorska Udba koja je zločin operativno provela.
To je glupost. Ubojstvo je naručio član predsjedništva SFRJ Mika Špiljak, a operacionalizirali Mustač kao šef tada hrvatske Udbe i Perković kao šef 2. odjela republičke Udbe. Prates je kao Perkovićev suradnik dao Perkoviću ključ garaže u kojoj će biti ubijen Đureković i informacije o Đurekovićevu kretanju. Perković je taj ključ i informacije proslijedio Stanku Čolaku, tadašnjem šefu 2. odjela savezne Udbe, a on ih proslijedio ubojicama (arkanovcima). S tim formalno savezna Udba nema ništa. Odluku da se Đureković ubije nije donio Savezni savjet za zaštitu ustavnog poretka da bi to bilo tako, ali i onda bi Perković bio kriv jer ju je proveo jer likvidacije bez suđenja i tada su bile protuzakonite. To što je savezna Udba, Dolanc kao ministar i Boža Spasić kao stručnjak za propagandu radila na slučaju Đureković na druge načine, nema veze s ubojstvom. To što je Dolanc kasnije prihvatio ostavku Pavla Gažija koji je zajedno s njim i njemačkim ministrom unutarnjih poslova Zimermannom u trenutku ubojstva na Korčuli dogovarao da Nijemci uvjere Đurekovića da se vrati u Hrvatsku i svjedoči protiv Vanje Špiljka i Miše Broza u aferi INA, pa kad je Zimerman čuo da je Đureković ubijen i hitno napustio sastanak, Pavle Gaži podnio ostavku na mjesto šefa republičke policije, a Stane Dolanc nije ništa poduzeo da Miku Špiljka strpa u zatvor, ne znači da je Stane Dolanc naručio ubojstvo. Samo je znao čime će kasnije moći ucjenjivati predsjednika Predsjedništva SFRJ što je Mika Špiljak postao nakon ubojstva. Zahvaljujući sličnim ucjenama o korištenju visokih dužnosnika koji su htjeli biti Tito poslije Tita, Dolanc se skoro do kraja SFRJ održao na mjestu saveznog šefa policije, a spomenuti Stanko Čolak postao mu je savjetnik kad je službeno napustio mjesto šefa 2. odjela savezne Udbe, a na njegovo mjesto došao Hercegovac Ivan Lasić. Dakle, savezna Udba je samo prikrila, a ne organizirala Đurekovićevo ubojstvo. To što su izvršitelji bili Srbi i Crnogorci je neobično, ali nema nikakve veze s meritumom stvari za koje se Perkovića i Mustača optužuje. Pa nije naručitelj Pukanićeva ubojstva, pa čak ni organizator, poznavao izvršitelja Bojana Gudurića, recimo.
S obzirom da nitko dosad ne spominje Hrvate kao likvidatore Stjepana Đurekovića, onda je Udba u tom slučaju prekršila neka svoja pravila?
Đurekovićevo ubojstvo je dosta specifično jer se ne podudara s pravilima po kojima su dotad izvršavane likvidacije. Srbi su bili angažirani za ubijanje Srba, Hrvati za likvidiranje Hrvata, muslimani za muslimane. Jedino za Albance nije vrijedilo to pravilo jer čak ni Udba nije mogla naći Albanca koji bi ubio drugog Albanca.
Kakav je odnos Mustača i Perkovića? Iako je imao nižu funkciju od Mustača, javnost bruji samo o Perkoviću. Koja je Mustačeva pozicija?
Mustač je u vrijeme Đurekovićevog ubojstva bio šef republičke Udbe, tek kasnije savezne. Ali je Perkoviću u to vrijeme bio šef u republičkoj i može ga teretiti da mu je on naredio da to odradi s Pratesom. Da, Perković može teretiti Mustača i oni ne razgovaraju jer Mustač nije uspio svojim bivšim špijunskim vezama u svijetu spriječiti ovaj postupak. A Mustač, opet, njega može teretiti da je niz stvari radio bez njegova znanja. U svakom poslu od šefa morate imati formalno, pismeno odobrenje za nešto, a vi uz to iskoristite nešto drugo. Recimo odete na službeni put u Švicarsku, a usput nekog ubijete, trgujete drogom i slično…
Vinka Sindičića traže zbog davanja lažnog iskaza na njemačkom sudu temeljem kaznene prijave koju su protiv njega podnijeli Perković i Mustač. U kojoj mjeri njegov iskaz tereti jučer uhićeni dvojac? I mijenja li ta priča sa Sindičićem išta u njemačkom procesu?
Ne mijenja. Ključan je iskaz Pratesa i materijalni dokazi koje su skupili njemački istražitelji. To sa Sindičićem je samo spin da se izvrši pritisak na Njemačku, u smislu: eto kako ste vi pošteno pravosuđe, a koristite i eventualno štitite takvog svjedoka. Ali Sindičić bi mogao biti opasan za njih ako se naljuti i progovori o svim drugim ubojstvima koja su oni organizirali, a u nekima je i on sudjelovao.
Kakav je odnos Perkovića i Sindičića?
Dvojben. Sindičić nije bio običan kiler. On je bio jugoslavenski James Bond. Govorio je pet jezika. Mentalno je stabilan, fizički izdržljiv i njime su bili zadovoljni i u vrhu savezne Udbe, zato ga je Perković trebao jer je ovaj imao velike zasluge. Perković ga je poslao i da ubije hrvatskog emigranta Nikolu Štedula, ali onda nije održao obećanje i pobrinuo se za njegove nekretnine i lovu kako su se dogovorili u slučaju da Sindičić padne, a što se i dogodilo. To je Sindičića naljutilo pa se 2007. javio sudu u Njemačkoj i svjedočio protiv Perkovića. A pod čudnim okolnostima ubijen je u to vrijeme i Sindičićev udbaški riječki partner Branko Bijelić, pa se uplašio da će se i njega tako riješiti. Na kraju je ljubav između Sindičića i Perkovića pukla zbog novca.
Trenutno ste u Njemačkoj. Kako tamošnji mediji tretiraju ova uhićenja?
Govore da iza svega stoje ratni profiteri o kojima Perković zna mnogo, a oni kao lutkama na koncu upravljaju aktualnim političarima. Nijemci pucaju iz svih oružja da je situacija 'sada ili nikada'. Naglašavaju i da je Perkovićev sin Saša savjetnik predsjednika Josipovića. Oni sad imaju jaku koalicijsku vladu. Njihov novi ministar vanjskih poslova iz SPD-a sredinom mjeseca će se sastati s Vesnom Pusić i na ovu temu.
