Sirijska armija danas je tek blijeda slika one vojske od početka građanskog rata 2011. godine. Zbog visoke razine sigurnosti unutar vojske, podaci o naoružanju su u velikoj mjeri nepoznanica, kao i konkretni podaci o samim gubicima pa je stoga poprilično teško suditi o pravoj snazi regularne sirijske vojske.

Sudeći prema informacijama o trenutnom stanju sirijske armije koji potječu iz više relativno preciznih izvora pojedini vojni analitičari smatraju kako se Asadova vojska za razliku od ostalih arapskih bliskoistočnih vojski pokazala kao tvrd orah te kako bi ona, obzirom na kapacitete, mogla pružiti otpor određeno vrijeme. No taj otpor uvelike ovisi o tempu udara savezničke koalicije s jedne i ruske vojne pomoći s druge strane.

Velika većina tehnike s kojom raspolaže regularna sirijska vojska je sovjetskog porijekla, dok je organizacija i vojna doktrina mješavina zapadne doktrine, posebice francuske te aktualnih ruskih operativnih principa koje Kremlj u pravilu ne dijeli sa svojim štićenicima.

Koliko je Bašar al Asad ulagao u vojsku ponajviše govore podaci o gubicima tijekom građanskog rata. Tijekom sukoba s oporbenim snagama, prema dostupnim podacima, sirijska regularna vojska izgubila je više od 1.500 tenkova te oko 1.100 borbenih vozila tipa BMP-1 te BMP-2.

Unatoč ogromnim gubicima pretpostavlja se kako Asadove snage u svojem arsenalu još uvijek raspolažu s gotovo 2.000 operativnih tenkova sovjetske proizvodnje tipa T-55, T-62 te T-72 različitih verzija, a tijekom ofenzive na Alep zamijećeni su i tenkovi tipa T-90 A i T-90 A/M koje je Rusija isporučila elitnoj sirijskoj mehaniziranoj diviziji, tzv. Tigrovima.

Prisutno je i oko 700 izviđačkih vozila tipa BRDM-2 te oko 2.500 borbenih vozila pješaštva sa svojstvima oklopnog transportera i tenka tipa BMP-1 i BMP-2 koja su dizajnirana kako bi obranila pješaštvo od nuklearnog, kemijskog i biološkog oružja.

Regularna vojska se, također, može pohvaliti s 550 oklopnih transportera BTR-50 te s tristotinjak komada BTR-152, BTR-60, BTR-70 i BTR-80/82A.

Što se, pak, topništva tiče, vojska odana Asadu raspolaže sa samohotkama 2S9 Nona, 2S1 Gvozdika, 2S3 Akacija te 2S4 Tulipan. U topničkom naoružanju nalaze se i raketni sustavi BM-21 Grad, BM-27 Uragan, TOS-1 BM-30 Smerč te Kajbar kalibra 302 milimetara.

Protuzračne snage čini 25 brigada koje imaju modernizirane sovjetske sustave S-200VE dometa 30 kilometara, potom suvremene komplekse tipa Pancir-S1 koji u jednoj minuti može gađati 10 ciljeva, a tu si i S-125M Neva-M i Buk-M2. Za zaštitu od napada s mora za 'dobrodošlicu' su namijenjeni protubrodski kompleksi Bastion kao i rakete Jahont koje su efiaksne do 300 kilometara, no sudeći prema podacima s terena ti sustavi su ostali nečujni.

Sirijska ratna mornarica raspolaže s korvetama FS 2 Peća, raketnim čamcima klase Osa, Tir i Žuk te minolovcima i minopolagačima klase Sonja, Natja i Jevgenija, ali i desantnim brodovima među kojima su AX 1 AI Asad te YDT 1 Palmira. Obalnu obranu čine raketni sustavi AShM P-35, P-15M Termit-R, C-802 i već spomenuti K-300P Bastion. Mornaričko zrakoplovstvo u svojem sastavu ima protupodmorničke helikoptere Kamov Ka-28 Helix A te Mi-14 Haze.

Sirijsko ratno zrakoplovstvo je u vrlo lošem stanju budući je u okršajima s oporbenim snagama i ISIL-om izgubilo stotinjak aparata, dok je ostatak zbog dezerterstva i lošeg održavanja slabo operativan.

Sirijska avijacija ima modernizirane MiG-ove 29 čija je isporuka kasnila zbog isplate Damaska koji je kod ruskog isporučitelja inzistirala na ugradnju francuske avionike, ali većinu lovaca čine Mig-23MLD. Sirija jedino može udariti bombarderima tipa Su-24MK koji su nedavno modernizirani u Rusiji no naspram savezničkim lovcima on je u potpunosti inferioran. O desecima sirijskig MiG-ova 21 i Su-22 ne treba trošiti previše riječi.

Jedan dio analitičara požurio je zaključiti, kao i pred rat u Iraku i Libiji, kako bi saveznički udar na Siriju trebao biti sraz američkog i sovjetskog naoružanja. Sada kada je jasno kako se saveznički udar na Siriju ne može smatrati testom efikasnosti vojne tehnike s kojom raspolaže Asad, već srazom vodećih svjetskih velesila i ruskih 'kanti' jer ta bliskoistočna država ne raspolaže najmodernijim naoružanjem koje u svojem arsenalu raspolaže njezina saveznica Rusija. U suprotnom bila bi to sasvim druga priča.