Sjevernokorejski vođa Kim Jong-un, koji je nazočio ceremoniji porinuća u brodogradilištu Sinpo, rekao je da je hitno potrebno naoružati mornaricu taktičkim nuklearnim oružjem i obećao pomorskim snagama prebaciti više podvodnih i površinskih plovila opremljenih takvim oružjem. Kim je istaknuo da Pjongjang planira pretvoriti svoje postojeće podmornice u napadačka plovila na nuklearni pogon, dodajući da će ubrzati proces koji bi trebao dovesti do njihove izgradnje.

Time je Kim zapravo sugerirao da predstavljeno plovilo nije tipična podmornica na nuklearni pogon, kakve u svojem sastavu imaju ratne mornarice Sjedinjenih Američkih Država, Rusije, Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva, Indije i Kine, te da se iza izvješća tamošnje agencije o porinuću krije već ustaljena obmana sjevernokorejskog režima.

Premijerno prikazana podmornica se, naime, oslanja na konvencionalni dizel-električni pogon, ne na nuklearni reaktor, te zasigurno neće imati autonomiju nuklearnih podmornica, potencijalno neograničenu. Uz to, posve je sigurno da Junak Kim Kun-ok neće imati performanse usporedive s postojećim nuklearnim podmornicama, onima koje mogu održavati veliku brzinu tijekom ronjenja i ispaljivati balističke projektile s nuklearnim bojnim glavama.

Kozmetičke promjene u odnosu na izvornik

Valja istaknuti da se nuklearne podmornice dijele u dvije klase: napadne podmornice (SSN) namijenjene su borbi protiv površinskih i podvodnih plovila, sa sekundarnom ulogom u napadima na kopnene ciljeve, a nuklearno-balističke napadne podmornice (SSBN) mogu, ovisno o klasi, posjedovati više od stotinu bojnih glava ogromne razorne moći. Za razliku od podmornica SSBN, podvodna plovila SSN imaju bolja akustična svojstva i superiornije manevarske sposobnosti dok za potrebe borbe koriste konvencionalno naoružanje.

Kada pak govorimo o potencijalnim sjevernokorejskim podvodnim prijetnjama, još uvijek nije jasno kojim će projektilima nova podmornica biti naoružana. Zasad se samo zna da je Pjongjang testirao velik broj balističkih projektila lansiranih s podmornica (SLBM) i krstarećih projektila (SLCM), a koji se mogu ispaljivati iz tih plovila. Također nije jasno je li Sjeverna Koreja u potpunosti razvila umanjene nuklearne bojne glave potrebne za postavljanje na takve projektile.

Unatoč tome što ga je ta država označila kao taktičku nuklearnu napadnu podmornicu, Junak Kim Kun-ok nije dizajniran za lov na takva neprijateljska plovila, niti je na nuklearni pogon, a možda nema čak ni torpednih cijevi. Umjesto toga, njegova oznaka odnosi se na predviđeno naoružanje od možda do deset balističkih projektila sposobnih za nuklearne napade.

Pretpostavlja se da će podmornica biti sposobna lansirati podvodni dron Haeil, predstavljen tamošnjoj javnosti u ožujku ove godine, a naknadna analiza pokazala je da je njena duljina povećana za deset metara u usporedbi s izvornom duljinom i konfiguracijom klase Romeo. Uz to, vidljivo je to da su sjevernokorejski konstruktori uklonili prednje torpedne cijevi te smanjili glomazni toranj i zapovjednički most, a koji povećavaju otpor.

Dio stručnjaka za sjevernokorejske projektile ocjenjuje da bi Junak Kim Kun-ok mogao nositi kombinaciju projektila SLBM i krstarećih projektila s nuklearnim bojnim glavama. Na to upućuju fotografije porinute podmornice na kojima su vidljiva četiri velika i šest manjih otvora za projektile, od kojih bi veći mogli lansirati srednje SLBM-ove kao što je Puksong-3, a koji mogu pogoditi ciljeve kratkog dometa u Japanu i Južnoj Koreji. Zasad se ne zna je li Pjongjang razvio bojne glave potrebne za takvo oružje, čije posjedovanje i testiranje na teritoriju Sjeverne Koreje predstavlja kršenje rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Postupak zamagljivanja propelera

Ono što se pouzdano zna je da je Junak Kim Kun-ok poprilično bizarna prerada prastare dizel-električne podmornice klase Romeo sovjetske proizvodnje, a koja prema sjevernokorejskoj nomenklaturi nosi naziv Sinpo-C. Podmornica je dobila ime po sjevernokorejskom mornaričkom časniku koji je tvrdio da je u bitki za Chumonchin Chan potopio američku krstaricu USS Baltimore, unatoč tome što taj brod nikada nije bio angažiran u Korejskom ratu (1950. - 1953.) te je otpisan još 1947. godine.

Prekooceanske podmornice klase Romeo ušle su u upotrebu još 1957. godine kao zamjena za klasu Zulu, dizajniranu na kraju Drugog svjetskog rata po uzoru na zarobljene njemačke podmornice tipa XXI. Do 1961. godine proizvedeno je 135 primjeraka, a postale su uzor za izradu sjevernokorejske klase Sinpo-C, kojoj pripada i Junak Kim Kun-ok.

Ni ta, uvjetno rečeno, nova podmornica nema mnogo toga novoga od tehnologije iz 50-ih godina prošlog stoljeća, pogotovo ne nautičke i akustične performanse suvremenijih podvodnih plovila. Stručnjaci ukazuju na to da je sjevernokorejski režim pri premijeri podmornice primijenio učestali postupak nuklearnih sila koje zamagljuju fotografije propelera, čiji oblici pružaju obilje informacija.

Takav postupak sjevernokorejske strane, smatraju stručnjaci, koristi se da bi se održao mit vojnoj moći Pjongjanga, a ne radi zaštite osjetljivih informacija. Hoće li Junak Kim Kun-ok doista postati prijetnja, ovisi o tome hoće li sjevernokorejski režim uspjeti u probnom ispaljivanju SLBM projektila.