Vidmarović navodi da je u posljednje vrijeme došlo do povećanog intenziteta sigurnosne suradnje između Južne Koreje i SAD-a, a ona se manifestirala i održavanjem velikih zajedničkih vojnih vježbi.

'Sjeverna Koreja odgovorila je ispaljivanjem projektila na ono što oni vide kao sigurnosnu prijetnju. Pri tome je ovo prvi put u povijesti testiranja balističkih projektila da je Sjeverna Koreja išla toliko daleko, odnosno da je uputila projektile tako blizu obala Južne Koreje. Projektili obično budu ispaljeni u smjeru Japanskog mora', objasnio je vanjskopolitički analitičar.

Stručnjak ocjenjuje da se dogodila nova vrsta eskalacije kojom Sjeverna Koreja odgovara na jačanje vojnih kontakata između SAD-a i Južne Koreje.

Imale li veze zaoštravanje situacije u Koreji s ruskom invazijom u Ukrajini? Sjevernokorejski vođa Kim Jong-un je u prijateljskim odnosima s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, a Pjongjang je među rijetkima u svijetu priznao odvajanje ukrajinskih regija od Kijeva. Pomaže li Kim Putinu otvaranjem fronta na drugom kraju svijeta i odvlačenjem pažnje Washingtona?

Vidmarović smatra da ponašanje Sjeverne Koreje nema veze ni s Rusijom ni s Kinom zato što ta zemlja ima svoju sigurnosnu i vojnu logiku. Mišljenja je da Sjeverna Koreja ne može pomoći Rusiji isto kao što Rusija ne može pomoći Sjevernoj Koreji. Podsjetio je da se Rusija još uvijek pridržava sankcija Vijeća sigurnosti iz 2017. godine, kojima se priključila i Kina. Sjevernokorejsko ispaljivanje projektila je, tvrdi, zaseban događaj.

'To je ono što radi Sjeverna Koreja - često testira projektile, u posljednje vrijeme sve češće i jače', naglasio je.

Međutim postavlja se pitanje koliku opasnost za međunarodni mir, koji je danas ionako na klimavim nogama, predstavlja 'odmetnuta država' poput Sjeverne Koreje koja posjeduje nuklearno oružje i nikad se ne zna kako će reagirati.

'Oni stvaraju takvu sliku oko sebe. Do sada je povijest vladanja sjevernokorejskih vladara iz dinastije Kim pokazala da su dosta racionalni u svojoj sigurnosnoj logici. Dakle razvijaju nuklearno oružje kao garanciju da ih nitko neće napasti i imaju sklonost provokacijama, ali do sada nisu prešli crvenu liniju', kazao je Vidmarović.

No upozorio je na drugi problem.

'Opasnost od Sjeverne Koreje nije u tome da će oni nekoga vojno napasti, nego je opasno to što sve ostale zemlje u susjedstvu žele razviti, odnosno razmišljaju o razvijanju nuklearnog oružja kako bi se osigurale od sjevernokorejske prijetnje', smatra stručnjak.

To se u prvom redu odnosi na Japan, pa čak i Južnu Koreju.

'Na političkoj razini ne razmišlja se jako ozbiljno o tome, ali politički čelnici si s vremena na vrijeme dopuštaju izjave da razmišljaju o nuklearnom oružju, a svaki deseti Japanac htio bi da njegova zemlja ima nuklearnu bombu', kazao je naš sugovornik.

Sličan problem javlja se i s iranskim nastojanjima za stvaranjem nuklearne bombe, a što bi u slučaju uspjeha izazvalo brzu nuklearizaciju Saudijske Arabije.

U kontekst krize sa Sjevernom Korejom može se dovesti i izjave ruskog predsjednika Putina, a on od početka rata u Ukrajini ponavlja mantru o kraju unipolarnog svijeta predvođenog SAD-om. I zaista, može li Washington uspješno balansirati svim tim krizama odjednom? Amerikanci su snažno angažirani u pomoći Ukrajini, Pjongjang zvecka oružjem, Iran i dalje ne želi staviti pod kontrolu svoj nuklearni program, a napeto je i u odnosima između Kine i Tajvana.

'Ne mogu, potrebni su im partneri. Baš u tome jest dio toga kraja jednopolarnog svijeta - Amerika ne može sama upravljati svime i rješavati sve te krize te su joj potrebni partneri. Očigledno je da SAD pokušava stvoriti različite vrste partnera za različite situacije, AUKUS za istočnu Aziju. Nastoje uvući i Japan u tu orbitu, a NATO je euroatlantska organizacija', kaže nam Vidmarović.

Na kraju je zaključio da Washington definitivno ne može sve sam, već mora obnavljati stare mreže savezništava i stvarati nove.