Fotografiju na kojoj je prvi put zabilježeno 'lice s Marsa' snimio je u srpnju 1976. godine američki orbiter Viking 1. Nova fotografija, objavljena 30. srpnja 2010. snimljena je NASA-inom kamerom visoke rezolucije HiRISE s Mars Reconnaissance Orbitera. Na njoj se jasno vidi da je lice tek brdovito područje u marsovskoj pustinji.

Ova snimka, fotografirana iz dosad najveće blizine – s udaljenosti od samo 300 kilometara, trebala bi jednom zauvijek zaustaviti teorije zavjere prema kojima je 'lice' dokaz o postojanju inteligentnog života na susjednom planetu.

Priče da su strukturu u davnoj prošlosti Marsa izgradila inteligentna stvorenja te da NASA želi prikriti ostavštinu izumrle marsovske civilizacije, krenule su nedugo nakon prvog objavljivanja fotografije 1976, a nastavile su kružiti do današnjih dana unatoč kvalitetnijim fotografijama snimljenim 90-ih i ponovno 2001. koje su pokazale da se radi o stijenama. Uporniji teoretičari smatraju da su oluje u međuvremenu nanijele pijesak na slavno lice i tako sakrile njegova 'istinska' obilježja.

Kamenita formacija poznata kao mesa duga je nekoliko kilometara i visoka stotinjak metara. Nalazi se u području poznatom kao Cydonia. Zbog kuta pod kojim je bila osvijetljena na Vikingovim fotografijama, snimljenim s udaljenosti od 1.873 kilometra, izgledala je kao ljudsko lice s očima, nosom i ustima. Fotografiranje je obavljeno kako bi se pronašlo mjesto za slijetanje Vikinga 2.

Pronalaženje ljudskih likova u prirodnim kreacijama naziva se 'pareidolija' - psihološki fenomen u kom se slučajni upitni stimulusi tretiraju kao značajni - a razlog je zbog kojeg ljudi toliko često vide likove Isusa ili Marije u mrljama, oblacima ili prepečenim tostovima.

Američki astronom i popularizator znanosti Carl Sagan smatrao je da su ljudi zbog nagona za održanjem programirani da otkrivaju ljudska lica gdje god je to moguće.

Pogledajte NASA-inu snimku lica iz 2006.