Putem treba biti prepoznatljiv. Hrvatske zastavice na biciklima osigurale su nam noćenje. U smiraj dana sred mađarskih pusti nije lako naći smještaj. Osim ako vas budući domaćin već tokom dana nije uočio negdje na cesti čudeći se otkud i kamo ovi idu. Iako je Mađarima engleski možda slabija točka, dobra namjera ne poznaje jezičnu barijeru. Eto prvog kampiranja u dvorištu, pod starim orahom, uz budno oko tri psa čuvara.

Ubitačna kombinacija mađarskih mesnih specijaliteta i slavonske šunke, uz obostrano komplimentiranje i zajedničku konstataciju – možemo hraniti bar pola Europe. Bilo kako bilo, domaćin uzgaja i jagode, pa dok se teoretizira o mogućnostima naših poljoprivreda, mi smo išli na sigurno i dobro su prijale.

Ljubazni domaćin je i lovac, pa su nam se u priči čas posla našle i puške, municija i cijeli arsenal lovačkog naoružanja. Koliko divljači srećemo putem, možda neka 'pljuca' ne bi bila naodmet.

Dok su u sitne jutarnje sate domaćini i nadničari usprkos rosi već brstili jagode, mi smo bili oslobođeni radne obaveze. S prvim malo jačim zrakama sunca koje su probile u šator, valjalo je poći dalje. Sljedeća destinacija – ostaci Panonskog mora – Balaton. I stvarno – između njiva kukuruza odjednom izranja veliko plavetnilo. Dobro, nije baš tako plavo kao Jadran, više se zeleni što ide uz nacionalne boje ove lijepe zemlje. No, izoštrit će to Nokia Lumia već…

Je li more slano, ostat će za drugi puta, nas su oblaci i kiša stigli upravo ispred jednog od najljepših dvoraca u Mađarskoj koji se nalazi u gradiću Kesthely, nazvanog po obitelji Festetich. Iz samog se prezimena razaznaje odakle bi mogli biti rodom, a koliko smo čuli, i najslavniji Mađar Istvan Szeczeny obiteljski je povezan s tom lozom. Toliko zasad.

Sve putopise iz serije 'Biciklom na Euro' čitajte ovdje