‘Ako Trump želi Amerikancima propisivati koje marke automobila smiju kupovati, želim mu mnogo sreće. To ne odgovara mojoj predstavi o Americi’, izjavio je na dan inauguracije novog američkog predsjednika Donalda Trumpa njemački ministar financija Wolfgang Schäuble u intervjuu za poznati njemački medij Der Spiegel. Schäuble je hladno reagirao na prijetnje Donalda Trumpa da će uvesti protekcionističku politiku, izjavljujući da je ‘SAD potpisao međunarodne sporazume’ te dodao da Trumpovo oglašavanje na Twitteru ne shvaća previše ozbiljno.

Doajen njemačke političke scene Schäuble tako se pridružio ostalim ključnim ljudima njemačke vlade - kancelarki Angeli Merkel, vicekancelaru Sigmaru Gabrielu i ministru vanjskih poslova Frank-Walteru Steinmeieru - u smirenim, ali kritički intoniranim komentarima ponašanja novog lidera SAD-a. Merkel je nakon Trumpove pobjede u svojoj prvoj reakciji ekstravagantnom građevinskom tajkunu održala lekciju o demokratskim vrijednostima kao temelju transatlantske suradnje, Gabriel je Trumpov napad na njemačku automobilsku industriju odbio lakonskom izjavom da bi ‘Amerikanci trebali praviti bolje aute’ pa bi ih ljudi više kupovali, dok je Steinmeier (uskoro novi njemački predsjednik) Trumpa opisao kao ‘propovjednika mržnje’.

Sve te izjave službenog Berlina zapravo su bile reakcije na niz Trumpovih napada na NATO (‘zastario’), Europsku uniju (predviđa istupanje još članica) i posebice Njemačku, koju je u jednom trenutku proglasio uništenom zbog primanja izbjeglica, što je po njemu neoprostiv potez Angele Merkel. Njemački mediji i cijela javnost iznimno su neskloni Trumpu, za kojega simpatije izražava jedino ekstremno desni AfD, koji u anketama ima podršku između 10 i 15 posto glasača.

Odnosi između aktualne njemačke vlade i dolazeće Trumpove administracije su toliko loši da donedavno uopće nije bilo službenih kontakata nižeg ranga, a Trump i Merkel nisu još ni telefonski razgovarali, što je inače uobičajena praksa. Brojni analitičari predviđaju da slijede četiri godine antagonizma između SAD-a i Njemačke. Treba podsjetiti i da su se službeni Berlin i Washington prethodno bili razišli i oko američke invazije na Irak 2003. te da je većina Nijemaca podržala tadašnju odluku kancelara Gerharda Schrödera da se Njemačka vojno ne uključi u tu kontroverznu akciju.

U Njemačkoj već desetljećima postoji i dio društva koji njeguje antiameričke stavove, na ekstremnoj ljevici i desnici, ali i u centru, tako da za unutarnjopolitičku popularnost itekako može pomoći suprotstavljanje SAD-u, napose kada su u Bijeloj kući ljudi poput Georgea W. Busha ili sada Trumpa. Iako bi to bilo donekle iznenađujuće, nije nemoguće da će se dio predizborne kampanje za rujanske izbore za Bundestag voditi kroz kritiku nove američke administracije.

S druge strane, zapadnoeuropska, a time i njemačka sigurnost ovisi o američkoj vojnoj moći i NATO-u, te su u Berlinu zabrinuti zbog mogućeg dogovora predsjednika Trumpa s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Ruski lider također nije ljubitelj njemačke kancelarke, kojoj je svojedobno pak priredio neugodnu situaciju dovevši na službeni sastanak ogromnog psa, baš zato što je znao da se Merkel plaši pasa. Postavlja se i pitanja koliko smisla imaju sankcije EU prema Rusiji ako SAD odustane od svojih sankcija.

Analitičari u tom kontekstu tumače izjavu Angele Merkel nakon najnovijeg napada Donalda Trumpa, a u intervjuu za visokotiražni njemački tabloid Bild, da je ‘sudbina Europe u rukama Europljana’. Jedan scenarij za budućnost je i da će se početi stvarati vojska Europske unije ukoliko dođe do toga da se, kako Trump prijeti, NATO pokuša transformirati u savez u kojem bi ostale članice plaćale SAD-u vojnu zaštitu.

Trump se kroz svoje druženje s Nigelom Farageom i hvaljenjem Brexita te oduševljenjem koje izaziva kod Marine Le Pen i sličnih desnih populista jasno pozicionirao kao političar kojemu nije pretjerano važan opstanak Europske unije, što istovremeno znači da budućnost EU-a doista uskoro može ovisiti isključivo o Europljanima. Nije isključeno da će sljedeće četiri godine donijeti uspostavljanje novog odnosa snaga u svijetu, što za EU ne mora nužno biti loše. 

Ironično je pritom to da je baš Njemačka sustavna meta Trumpovih kritika jer je novi američki predsjednik porijeklom iz - Njemačke. Preci su mu se, doduše, prezivali Drumpf. Možda bi to mogla biti tema koja će probiti led između Trumpa i Merkel, a ona je pak s odlazećim predsjednikom Barackom Obamom imala izvrsne odnose. No mnogo su veće šanse da slijedi ledeno doba između Washingtona i Berlina, što nije samo izazov za Njemačku i EU, nego i za hrvatsku vanjsku politiku, s obzirom na to da se predsjednica Kolinda Grabar Kitarović prvenstveno oslanja na SAD, a premijer Andrej Plenković preferira najbliže moguće odnose s Njemačkom.