Nedavna najava slovenskog ministra obrane Marjana Šareca o kupnji sustava protuzračne obrane srednjeg dometa izazvala je napetosti unutar koalicijske vlade, jer dio njenih članova smatra da je ta kupnja promašena investicija. Evo što Ljubljana namjerava nabaviti kako bi ojačala svoju sigurnost u sklopu Europske inicijative za nebeski štit (ESSI) i zašto se dio slovenske vlasti protivi toj investiciji
Slovenski ministar obrane i nekadašnji premijer Marjan Šarec najavio je da Ljubljana pregovara o kupnji protuzračnog sustava njemačke proizvodnje IRIS-T SLM. Pritom je ocijenio da Slovenija u ovom trenutku nema vrlo učinkovit sustav protuzračne obrane. 'Neki u Sloveniji govore da nas kolektivno štiti NATO, ali treba neko vrijeme da saveznički zrakoplovi stignu do Slovenije, a protuzračna obrana s takvim sustavom sasvim je nešto drugo od zrakoplova', kazao je Šarec.
Ministarstvo obrane još uvijek nije objavilo procijenjenu vrijednost nabave. Međutim slovenski list Delo izvijestio je da Ljubljana namjerava potrošiti oko 200 milijuna eura za kupnju površinski lansirane varijante sustava srednjeg dometa (SLM) koju proizvodi njemački Diehl Defence. Zahvaljujući planiranoj nabavi, Slovenija bi se mogla pridružiti rastućoj skupini saveznika s istočnog krila NATO-a koji su u procesu osiguravanja sustava IRIS-T SLM za svoje vojske.
Uz to, Slovenija je, uz 19 drugih zemalja, prihvatila njemačku inicijativu za jačanje zajedničke europske zračne i proturaketne obrane NATO-a kroz Europsku inicijativu za nebeski štit. Namjera inicijative je zajednički nabaviti protuzračne sustave po što povoljnijoj cijeni te ih razmjestiti na način da pokrivaju što veći prostor. Upravo je ta inicijativa okvir kroz koji bi Slovenija nabavila IRIS-T SLM.
Sve podsjeća na Rolanda
No nisu svi u slovenskoj vladi zadovoljni najavljenom investicijom. Nabavi sustava IRIS-T SLM protivi se, naime, Ljevica, a koja sa Socijaldemokratima i Šarecovim Slobodarskim pokretom čini koalicijsku vladu. U Ljevici tvrde da je riječ o nepotrebnoj nabavi iz više razloga, a ponajviše stoga što ocjenjuju da IRIS-T SLM ima premali domet. 'Sustav bi bio koristan tek kada Rusi budu više od pola puta od Budimpešte do Slovenije', upozorila je Ljevica, a prenosi slovenski N1.
U Ljevici smatraju da IRIS-T SLM, za slučaj da Sloveniju napadne neka od susjednih zemalja, ne bi mogao biti postavljen na mjesto na kojem bi bio koristan, a ujedno izvan dohvata neprijateljske topničke i raketne paljbe. Stoga smatraju da je riječ o ponavljanju promašene investicije u protuzračni sustav Roland 2, za koji je Ljubljana prije gotovo četvrt stoljeća izdvojila 20 milijuna eura, dok je radar iznajmljivan za 320.000 eura godišnje.
Ljevica je podsjetila da se Roland 2 sada nalazi u vojnom muzeju u Pivki te da slovenska vojska uopće nije imala prostora za obuku za te sustave, a koji imaju znatno manji domet. Stoga u toj stranci procjenjuju da bi obuka za sustave IRIS-T SLM mogla stajati Sloveniju više od 16 milijuna dolara, a bili bi otpisani za desetak godina. Roland 2 je, podsjetimo, nastao u francusko-njemačkoj suradnji još 60-ih godina prošlog stoljeća, a domet mu je nekih osam kilometara.
Druge vlade iz inicijative za protuzračni štit nemaju takvih problema pa su tako Estonija i Latvija objavile prošlog svibnja da započinju pregovore o kupnji IRIS-T SLM-a. Njemačka je pak isporučila te sustave kako bi podržala ukrajinsku borbu protiv ruske agresije, ali je i za svoje potrebe naručila šest IRIS-T SLM-a s ukupno 216 vođenih raketa. Prema planu, prvi sustav trebao bi biti isporučen u trećem kvartalu iduće godine, a čitav proces trebao bi biti dovršen do kraja 2027., s time da će prvi projektili stizati od sredine 2025. godine. Vrlo izgledni korisnici IRIS-T SLM-a u budućnosti su i Mađarska i Nizozemska.
Pokrivanje punog kruga
Projekt IRIS-T SLM započeo je 2007. na zahtjev njemačke vojske za sustavom srednjeg dometa i u potpunosti je razvijen sa Švedskom i Južnoafričkom Republikom do kraja 2014. godine. Bazira se oko rakete IRIS-T, a ona je za potrebe upotrebe unutar protuzračne obrane doživjela neke preinake. Primjerice, dobila je novi raketni motor i upravljačke površine, novi data-link, korekciju putem GPS/INS-a i novi sustav hlađenja.
Sama raketa razlikuje se i fizički od izvorne inačice korištene u avionima. Domet joj je s 25 povećan na 40 kilometara u daljinu, dok je plafon leta od 20 kilometara ostao isti. Rakete se, inače, smještaju u kontejnere, po njih osam na jednom vozilu, a zahvaljujući vektoriranom potisku, omogućeno je djelovanje u opsegu od 360 stupnjeva, i to protiv aviona, helikoptera, dronova te krstarećih i balističkih projektila kratkog dometa.
Sustav IRIS-T SLM je revolucionaran jer je prvi realizirani taktički sustav protuzračne obrane u potpunosti neovisan o lansirnom vozilu. Sve komponente su, naime, integrirane u standardizirane okvire ISO kontejnera dužine šest metara pa se mogu transportirati putem raznih vozila. Uz to, takvo rješenje olakšava prijevoz brodovima, željezničkim vagonima ili najrasprostranjenijim transportnim avionima, primjerice Lockheedovim C-130 Hercules i Airbusovim A400M Atlas.
Pored radara punog opsega i mogućnosti istovremenog zahvaćanja više ciljeva, IRIS-T SLM može djelovati u svim vremenskim uvjetima, a ima i plug and fight dizajn koji osigurava postavljanje dodatnih lansirnih uređaja radi zaštite taktičkog operativnog središta u radijusu od 40 kilometara.
Spreman za 10 minuta
Glavni senzor sustava predstavlja australski višenamjenski 3D radar CEAFAR GBMMR s aktivnom faznom rešetkom jer nadzire zračni prostor i pruža informacije o ciljevima. Radar se može upotpuniti elektrooptičkim senzorima ili jačim njemačkim radarom TRML-40 koji otkriva ciljeve na 250 kilometara udaljenosti.
Inače, u taktičkom operativnom središtu sustava djeluju dva operatera, dok se veza s ostalim elementima bitnice ostvaruje putem radioveze ili optičkog kabela. Središte ima ugrađeno podatkovno sučelje te komunikacijski sustav povezan sa zapovjedništvom i informacijskim strukturama u realnom vremenu.
Lanser ima osam efektora koji se okreću okomito radi pokrivanja opsega čitavog kruga. Pored toga, u potpunosti je automatski niveliran i spreman za paljbu već deset minuta od zauzimanja položaja, s time da ponovno punjenje traje 15 minuta. Prema dostupnim podacima, može se postaviti do 20 kilometara udaljenosti od taktičkog operativnog središta.