Situacija je neuvjerljiva i za samog Assangea, zatočenog u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu jer mu, kako kaže, Švedska prijeti izručenjem u SAD, iako nas povijest uči da je Švedska - koja neće odustati od istrage zbog navodnih seksualnih delikata Assangea u Stockholmu, što je Australcu vrlo jasno od samih početaka - među svjetskim šampionima u zaštiti ljudskih prava.

Prisjetimo se, ponajprije, onoga što je dovelo do ove situacije. Najpoznatiji svjetski zviždač i 'disident Zapada', Julian Assange, nakon gotovo 600 dana kućnog pritvora u Velikoj Britaniji, 19. lipnja ušao je u ekvadorsku ambasadu u Londonu i zatražio politički azil u toj zemlji. Time je njegova borba da spriječi svoje izručenje u Švedsku, gdje ga čeka ispitivanje o optužbama za seksualne prijestupe, ušla u očajničku fazu, za koju malo tko vjeruje da će imati oslobađajući ishod.

Australski programer i aktivist poznat je postao svjetskoj javnosti 2010, kada je na svojoj internetskoj stranici WikiLeaks objavio brojne klasificirane materijale koji kompromitiraju SAD: snimku pod nazivom 'Collateral Murder' na kojoj se vidi kao američki vojnici iz helikoptera ubijaju iračke civile, među kojima i fotoreportera Reutersa, 'Afghan War Diary' u kojem su dokumentirani mogući američki ratni zločini u Afganistanu te, na koncu, stotine tisuća diplomatskih depeša pod nazivom 'Global Intelligence Files'. Objava tih dokumenata razlog je što Assange pokušava izbjeći izručenje u Švedsku, vjerujući da će ga Švedska potom izručiti SAD-u kako bi mu se ondje sudilo za špijunažu.

Slučaj Manning

Objavljivanje dokumenata vremenski se poklopilo sa svjedočenjem dviju žena da ih je Assange za jedne konferencije u Stockholmu prisilio na seksualni odnos, za koji on tvrdi da je bio dobrovoljan. Na zahtjev švedskoga državnog tužitelja odmah je izdan europski uhidbeni nalog i Assange je uhićen u Londonu, gdje je prvo proveo deset dana u zatvorskoj samici, a potom je – zahvaljujući 240.000 funti prikupljenih od simpatizera WikiLeaksa – pušten na uvjetnu slobodu, uz obavezu nošenja elektronske narukvice.

Krajem svibnja britanski je sud odbio njegovu žalbu, propisavši da se izručenje ima dogoditi 28. lipnja; u međuvremenu, Assange se imao pravo žaliti Europskom sudu za ljudska prava. Prema mišljenju mnogih analitičara, na traženje azila u Ekvadoru odlučio se jer je procijenio da su mu šanse u Strasbourgu vrlo male, s obzirom na to da je Švedska država za koju se teško može dokazati da će kršiti njegova ljudska prava

Assange se nije protivio samom ispitivanju švedskog tužitelja, nego je tražio da se ono obavi u Velikoj Britaniji, no tužitelj je to odbio. Assangeovi odvjetnici, pak, tvrde da je europska potjernica nevažeća, jer je nije izdao sudac, nego tužitelj, koji – prema britanskom zakonu o izručenju – nije 'sudski autoritet'.

Isto tako, iako američka administracija negira da je protiv Assangea pripremljena optužnica, njegovi kolege tvrde da postoje dokazi da je vlada SAD-a osnovala radnu skupinu za njezinu pripremu, a zna se i da se tzv. Velika porota već mjesecima sastaje u Virginiji kako bi vijećala o podizanju optužnice. Štoviše, neki djelatnici WikiLeaksa već su pozvani da pred porotom daju iskaze, a njihovu zabrinutost dodatno pojačava priznanje nekih američkih dužnosnika da je slučaj 24-godišnjeg američkog vojnog analitičara Bradleyja Manninga, optuženog da je WikiLeaksu poslao objavljene dokumente, samo dio šireg slučaja. Manning je, naime, već više od dvije godine u zatvoru bez optužnice, pod sumnjom da je upravo on odgovoran za curenje povjerljivih dokumenata. Čekaju ga 22 točke optužnice prema zakonu o špijunaži, a tužitelji su rekli da će za njega tražiti doživotni zatvor zbog 'pomaganja neprijatelju'.

Slučaj je obavijen velom tajnosti, a Manningovi odvjetnici konstantno se žale da im optužba taji ključne dokumente iz kojih se vidi da je nemoguće dokazati kako je objavljivanje dokumenata naudilo američkim vojnicima na terenu. Osim toga, UN je u više navrata kritizirao uvjete u kojima je Manning zatočen kao 'okrutne, nehumane i ponižavajuće'. Upravo je slučaj Manning za mnoge analitičare poveznica i potencijalni presedan na temelju kojeg bi slična sudbina mogla zadesiti i Assangea

I američki pravni stručnjak Glenn Greenwald u Guardianu je potvrdio informaciju o sastajanju Velike porote, koja vijeća je li australski zviždač prekršio 'drakonski zakon o špijunaži iz 1917'. Assangeov strah okarakterizirao je kao 'racionalan i utemeljen, kada se zna kako Amerika postupa sa stranim državljanima optuženima za ugrožavanje nacionalne sigurnosti'. Navodi i da je Švedsku 2006. kritizirao UN zbog kršenja zabrane torture time što je posredstvom CIA-e dvojicu Egipćana, čija je nevinost kasnije utvrđena, transferirala u Egipat, gdje su podvrgnuti mučenju. Greenwald navodi i neke specifičnosti švedskog zakonodavstva, primjerice, 'ekstremnu razinu tajnosti u istražnim postupcima', što omogućuje da se 'svaka švedsko-američka transakcija obavi daleko od očiju javnosti'.

Greenwaldov tekst nadugo se citira u otvorenom pismu ekvadorskoj vladi, koje su potpisali brojni ugledni američki građani, poput Noama Chomskog, filmaša Michaela Moorea i Olivera Stonea, u kojem su tražili da se Assangeu odobri politički azil.

S druge strane, nakon što se Assange ukazao u ekvadorskoj ambasadi, američki je Washington Post ekvadorskog predsjednika Rafaela Correu nazvao 'malim južnoameričkim autokratom', sugeriravši da bi američki Kongres, odobri li se Assangeu politički azil, trebao preispitati 'preferencijalne' trgovinske uvjete koji Ekvadoru donose trećinu ukupnog izvoza. Correa je inače blizak venecuelanskom predsjedniku Hugu Chávezu, a Assange ga je nedugo prije zahtjeva za azil intervjuirao za TV Russia Today, gdje su razgovarali o diplomatskom skandalu iz prošle godine, kada je Correa izbacio iz zemlje američku veleposlanicu nakon što je iz depeša koje je objavio WikiLeaks saznao da ga je ona optuživala da štiti korumpiranoga policijskog dužnosnika.

Ekvadorsko veleposlantvo oglasilo se najprije priopćenjem da kao potpisnik Opće deklaracije o ljudskim pravima Ekvador ima obavezu preispitati Assangeov zahtjev za azil, ali i da to ne treba smatrati uplitanjem Ekvadora u sudski proces koji se protiv njega vodi.

Teško do spasa

Upućeni stručnjaci tvrde da se Assangea teško može spasiti od izručenja, čak i nakon što je u četvrtak dobio azil, jer mu Velika Britanija ni u tom slučaju nije dužna osigurati napuštanje zemlje, tim više što je kršenjem uvjetne kazne prekršio njezine vlastite zakone. Ne mora ga zaštititi čak ni diplomatski imunitet, jer njega imaju samo osobe kojima ga odobre britanske institucije. Sve ukazuje, dakle, na to da Assangea čeka dug i ne baš ugodan boravak u sadašnjem zatočeništvu (u jednoj je od 12 soba veleposlanstva, gdje je improvizirana spavaća soba i boravak). Valja se pritom podsjetiti rekordnog slučaja iz prošlosti, primjerice, katoličkog mađarskog nadbiskupa kardinala Jozsefa Mindszentyja, kojem je Amerika dala državljanstvo 1956. da bi potom čak 15 godina proveo u prostorijama američkog veleposlanstva u Budimpešti.

Assange ne može računati ni na pomoć rodne Australije, s obzirom na to da se tamošnja vlada od početka afere WikiLeaks ponaša krajnje snishodljivo prema američkim zahtjevima; WikiLeaks je u svibnju izdao priopćenje u kojem stoji da ona u posljednjih 12 mjeseci Assangeu 'nije pružila nikakvu pravnu, logističku ili financijsku pomoć'.

Nakon objave dokumenata, brojne su vlade blokirale pristup WikiLeaksu, kompanije za financijske transakcije onemogućile su prikupljanje novca za njegovo funkcioniranje i Assangeovu obranu, a vodeći svjetski mediji sustavno su marginalizirali priče od javnog interesa koje je WikiLeaks objavio, baveći se počesto umjesto toga tračevima i ocrnjivanjem Assangea. Roy Greenslade, profesor novinarstva na londonskom sveučilištu City, tako je analizirao tretman dviju priča indikativnih za razmjere ‘političke korupcije’ u Velikoj Britaniji: otkriće da je britanska vlada pokušala zaustaviti istragu o ratu u Iraku te njezin plan da opstruira protivljenje parlamenta da se kasetne bombe američke vojske, zabranjene UN-ovim konvencijama, pohranjuju na britanskom tlu. Greenslade je zaključio da su, u usporedbi s nekim drugim dokumentima, te dvije priče dobile disproporcionalno malo prostora u vodećim britanskim medijima.

Assange i međunarodno pravo

Što god mi mislili o Julianu Assangeu kao aktivistu, jasno je da se u legalnim terminima o njemu ne može govoriti kao o političkom azilantu, smatra Guardian, jedan od pet vodećih listova koji je objavljivao dokumente WikiLeaksa. Naime, za sada, Švedska ga traži isključivo da bi pojasnila navode protiv njega jer još, službeno, optužnica za seksualne prijestupe nije podignuta.

Kao što je bilo javljano, poznati bivši španjolski sudac Baltazar Garzón (izbačen je iz sudačke profesije), a sada odvjetnik, preuzeo je obranu Assangea. Nakon susreta sa svojim branjenikom u veleposlanstvu Ekvadora prije dva tjedna, Garzón je izjavio da je 'jako zabrinut zbog nedostatka ikakvih garancija' te zbog vrlo vjerojatne želje SAD-a da mu se sudi za najteža djela. Osim toga, odvjetnik je izrazio nespokoj zbog strahovitog psihičkog i mentalnog napora koji proživljava njegov branjenik.

Assange je postao persona non grata za mnoge zemlje koje sada moraju iznova proučavati međunarodno pravo. Hitno se zbog njega sastaju  naročito zemlje s ljevičarskim vladama u Južnoj Americi. Potrebno je, naime, shvatiti što se to događa u svijetu s novim redom vožnje, vidjeti vrijede li još uvijek principi legalnosti ili smo još uvijek vezani za Hobbesov univerzum gdje samo moć daje red svijetu.

Kada bi premijer Cameron naredio upad u ekvadorsko veleposlanstvo, bio bi to smak današnje diplomacije. Predsjednik Ekvadora, Rafael Correa, pak, čini se, samo je pametno procijenio da bi mu Assange mogao dobro doći u potrebi da popravi svoj imidž uoči nadolazećih izbora. Osnivač WikiLeaksa rekao je da će se danas oglasiti. Lako ćemo prepoznati u njegovim riječima je li svjestan da je ulovljen kao miš te da mačka na ulazu skrovišta možda ima i više strpljenja nego što se naizgled čini.