Prva velika korupcijska afera u Hrvatskoj, otvorena još u vrijeme dok je na vlasti bio Ivo Sanader, završila je neslavno po Državno odvjetništvo: Županijski sud u Splitu nepravomoćno je oslobodio krivnje svih osam optuženika predvođenih brokerom Dragom Mačekom i bivšim direktorima splitskog škvera, te zaključio da je spornih 4,7 milijuna dolara koji su 'pobočnim ugovorima' iz Brodosplita isplaćeni na račune u Austriji potpuno legalno
'Škver nije oštećen jer su se s cijenom od 50,05 milijuna dolara za svaki od četiri broda suglasili svi, od vodstva Brodosplita i njegovog Nadzornog odbora do tvrtke Hrvatska brodogradnja, HBOR-a, Ministarstva gospodarstva i Vlade, koja je na tu cijenu dala subvencije, potpore i garancije. Ako je cijena gradnje iskalkulirana, ugovorena i nikome zatajena, onda i sav novac preko toga pripada njegovom vlasniku i s njime može raspolagati kako smatra potrebnim', objasnio je sudac Zoran Kežić.
Pojasnimo, u 'slučaju Brodosplit' sporno je bilo otprilike milijun i pol dolara koji su dodatno ugovoreni s njemačkim brodovlasnikom Wesselsom za svaki od četiri naručena broda. Wessels je novac uplatio splitskom škveru, da bi se iz Splita sredstva preusmjerila u Austriju. Ovakav tijek novca obrazložen je 'training ship conceptom', navodnom potrebom dodatnog opremanja brodova, a brodovlasnik je objasnio da će to najlakše provesti ako mu se vrati njegovih milijun i pol dolara po brodu i ako za to ne sazna konkurencija. Novac je onda raspodijelio suradnicima Ivici Donkovu, Ivanu Cesarcu, Danijelu Nikoliću i Hrvoju Matovinoviću. Legalno, tvrdi sud, jer su odradili svoj dio posla. Kao što je legalna i uobičajena Mačekova provizija od 1,9 posto.
Optužba je tvrdila da se kod 'training ship concepta' radi o fiktivnom poslu koji je služio da bi se prikrio trag pranja novca, te da je dio sredstava završio u rukama Mačeka i trojice direktora - Gorana Vukasovića, Ante Luetića i Matea Tramontane. No splitski Županijski sud zaključio je da za to nema dokaza. Dapače, otkrio je sudac Kežić, 'training ship concept' spominjao se u službenim dokumentima i prije nego što je za navodni kriminal u Brodosplitu podnesena prijava. Vrijedi napomenuti da su na koncu dodatno opremljena dva od četiri napravljena broda.
Slučaj Brodosplit, inače, traje već preko sedam godina, a izvjesno je da će biti aktualan još neko vrijeme jer je tužiteljica Marina Matušan najavila ulaganje žalbe.
Otvoren je najprije anonimnim prijavama splitskoj policiji, a potom onda i istupom saborskog zastupnika SDP-a Marina Jurjevića koji je tvrdio da su iz splitskog brodogradilišta isisani milijuni. Pravu istragu potaknule su austrijske vlasti, koje su obavijestile Hrvatsku o sumnjivoj uplati iz Splita, preko Cipra, na račun Drage Mačeka u Austriji i upozorile na moguće pranje novca.
Od toga zasad nema ništa: sud je zaključio da novac koji je ionako 'čist' ne može biti i opran.
SDP-ovac Marin Jurjević u ponedjeljak nije bio dostupan za komentar, a glavni škverski sindikalist Zvonko Šegvić suzdržao od izjava jer, kako je rekao, nema se što kazati. Sud je odbio i njegove tvrdnje da je Brodosplit u vrijeme sklapanja ugovora s Wesselsom imao povoljnije ponude - to, tvrdi se, jednostavno nije točno.
Prvostupanjsku presudu rado su komentirali odvjetnici Anto Nobilo i Željko Gulišija, koji zastupaju Mačeka i Tramontanu. Smatraju da je hajka na njihove klijente bila potaknuta selektivnim plasiranjem informacija iz Državnog odvjetništva, a ostavljaju otvorenom mogućnost traženja odštete od Republike Hrvatske.
Zanimljivo je da se sama tvrtka Brodosplit još 2007. izjasnila da se 'ne smatra oštećenom' i da neće tražiti naknadu štete, no koncem 2012. i promjenom upravljačke garniture promijenio se i taj stav pa je postavljen odštetni zahtjev. Sud je potom od novog vlasnika splitskog škvera Tomislava Debeljaka zatražio da zahtjev detaljizira i obrazloži, no to nije napravljeno. Dapače, na posljednjim ročištima nitko iz Brodosplita nije se ni pojavio.
