Iz pojedinih sela u Slavoniji i Baranji, ali i iz drugih žitorodnih krajeva Hrvatske, stižu ohrabrujuće vijesti o rekordnim prinosima pšenice. Raspolažete li, nakon završene žetve, podacima o požnjevenim površinama, ukupnom i prosječnom urodu i jeste li zadovoljni urodom?

Ove godine, prema podacima iz upisnika Agencije za plaćanja, evidentirano je 166.615 hektara zasijanih pšenicom. Uz pretpostavku da je pšenica posijana i izvan prijavljenih površina, procjenjujemo da je u ovoj godini pod pšenicom bilo 170.000 hektara. Prinos varira ovisno od područja uzgoja. Na zapadu Hrvatske prinos je niži nego što je prosjek na istoku, u Slavoniji. Razlike su i u prinosu na površinama obiteljskih gospodarstva i velikih proizvodnih sustava gdje imamo jako dobre prinose.

Uzimajući sve u obzir, korigirali smo svoje prijašnje procjene te je sada očekivani prosječni prinos oko 4,5 tone po hektaru čime je ukupna proizvodnja pšenice okvirno na razini 700.000 do 760.000 tona. Time možemo biti zadovoljni s obzirom na to da je proizvedeno više nego što Hrvatska godišnje troši. Stoga postoji i potencijalna količina za izvoz od otprilike 170.000 - 200.000 tona.

Imate li podatke o rekordnim prinosima, odnosno pojašnjenje što je sve pogodovalo dobrom urodu, iznimnim prinosima i prilično dobroj kvaliteti zrna u pojedinim sredinama?

Regionalno su velike razlike u prinosima. Imamo podatke da je na površinama u Baranji prinos bio oko osam tona po hektaru. Ima i loših parcela koje su imale prinose značajno ispod prosjeka od 4,5 tone po hektaru. Što se kvalitete tiče, također su prisutne razlike, ovisno o poduzetoj agrotehnici u obradi i gnojidbi. Na ovogodišnji prinos i kvalitetu posebno je utjecala suša u razdoblju proljeća, a posebno u travnju i dijelu svibnja kada je pšenica bila u osjetljivijoj fazi. Oborine koje su pale kasnije prilično su popravile stanje te je došlo i do bolje aktivacije hranjiva što je popravilo ukupno stanje usjeva. Prema informacijama kontrolnih kuća, hektolitarska masa je čak u širem prosjeku na razini 80 kg/hl, pa i više, razina bjelančevina je oko 11,8-12,8 posto, glutena oko 24-28 posto što govori da je i dio pekarske kvalitete vrlo dobar.

Postoji i dio na koji proizvođači ne mogu utjecati, a to je tzv. šturo zrno. Pojedinci su se i žalili da otkupljivači uzimaju takvo zrno, koriste ga za proizvodnju mekinja, ali im taj dio, a procjenjuju da je 10 posto takvog zrna, ne plaćaju. Kako riješiti problem?

Zbog uvjeta uzgoja u ovoj godini, a posebno suše, prisutna je pojava šturih zrna. Šturo zrno je dio ukupnih primjesa pa su, prema podacima kojima raspolaže Ministarstvo, primjese u širokom rasponu od četiri do devet posto. Prema odredbama pravilnika utvrđena je tolerantna razina od pet posto primjesa koje se u količini ne odbijaju i za njih se plaća dogovorena cijena za tzv. standardnu kakvoću koja podrazumijeva 13,5 posto vlage, pet posto primjesa, hektolitar 76, bjelančevine 11,5 posto, gluten 22 i padajući broj 220. Po pitanju primjesa koje se kod nas kreću i do 10 posto, s obzirom na to da se pet posto tolerira, svaka strana – kupac i prodavatelj snosi, ako tako možemo reći, polovicu tereta primjesa.

Na žalost, pred kraj žetve na nekim njivama pojavila se i smrdljiva snijet. Što je prouzročilo tu bolest?

Osim šturog zrna, u pogledu kvalitete pšenice brine i pojava smrdljive snijeti, koja je ove godine zabilježena na više mjesta – u Osječko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Požeško-slavonskoj, pa čak i Međimurskoj te Varaždinskoj županiji. S obzirom na to da se radi o ozbiljnoj gospodarskoj bolesti, ovakva pšenice se uništava, i to o trošku vlasnika. Sve je to rezultat korištenja netretiranog sjemena. Naime, ova se bolest u potpunosti suzbija tretiranjem sjemena prije sjetve ili korištenjem certificiranog sjemena koje je u pravilu tretirano.

Zanima me na koji će način biti raspoređen urod, odnosno što i koliko ide u proizvodnju, a koliko za sjemenski materijal? Koliko uroda ostaje u robnim rezervama i imamo li pšenice za izvoz?

Ukupni urod, kao što sam naveo, kreće se oko 700.000 do 760.000 tona, a od te količine za reprodukciju, odnosno sjeme, izuzima se oko 60.000 tona. Za potrebe mlinske industrije treba oko 550.000 tona. Na tom višku i uz određene količine prijelaznih zaliha formira se količina za izvoz od 170.000 do 200.000 tona. Naime, i prošle godine smo od žetve do žetve izvezli oko 170.000 tona pšenice.

204872,202484,200266,201419Cijena pšenice je, ipak, proizvođačima na prvom mjestu. Svjesni da ih čeka tržišna cijena, seljaci ipak očekuju određeni okvirni iznos.

U pogledu cijene držimo stajalište da se ni Ministarstvo, niti država ne smiju miješati u tržišne odnose. Dakle, cijena se formira na tržištu, i to na bazi dogovora prodavatelja i kupca, a na podlozi određenih elemenata kao što su razina svjetskih cijena, koje su ove godine povoljne za proizvođače, uvozni troškovi (carine i dodatne carine), kvalitete proizvoda koja je vrlo dobra te odnosa ponude i potražnje.

Kad je odnos ponude i potražnje posrijedi, svi akteri na tržištu pšenice vjerujem da znaju kako je ponuda nešto viša nego potražnja kad je vežemo za godišnje potrebe pšenice. Stoga i imamo količine za izvoz. Odnosno, određeni tržni višak uvjetuje moguću tržnu cijenu. U svim tim odnosima već su pojedini otkupljivači oglasili otkupnu cijenu te se pšenica trži na razini 1,35 do 1,40 kune po kilogramu, ovisno o kvaliteti. Držim da interesa za kupnju ima s obzirom i na kvalitetu, čime se i u izvozu može postići razmjerno dobra cijena, a to može potaknuti rast opće razine cijene pšenice na domaćem tržištu.

Uoči početka žetve proizvođači su se žalili i na problem nelicenciranih skladišta. Jeste li u međuvremenu donijeli Uredbu o skladišnici?

Zakonom o uskladištenju i skladišnici za žitarice i industrijsko bilje od 2009. i podzakonskim propisima donesenim tijekom 2010. uspostavljen je provedbeni okvir sustava te je sustav i sada u funkciji.

Za razumijevanje treba prije svega znati da je to dobrovoljni sustav kojem pristupaju oni koji imaju skladišta i koji procjenjuju da im licenciranje donosi prednost u davanju svoje usluge. Sada je u sustav uključeno devet ovlaštenih skladištara s kapacitetom od 74.000 tona. Uredba o osnivanju sigurnosnog fonda za žitarice i industrijsko bilje donesena je i objavljena u Narodnim novinama broj 83/10.

To znači da sustav funkcionira i sada se skladištari mogu javiti za licenciranje. Ujedno se i sada izdaju skladišnice za licencirana skladišta. To bankama daje sigurnost, a proizvođačima omogućuje pristup do neophodnih obrtnih sredstava, dakle objema stranama daje poticaj da se u taj sustav uključe.

Na kraju, o vedrijim temama. Početkom srpnja sudjelovali ste u manifestaciji 'Kruh naš svagdašnji – žetva i vršidba u prošlosti'. Kakav je osjećaj ponovno držati kosu u rukama? Iz ove perspektive – što je lakše: biti ministar ili kosac?

Navedena manifestacija savršen je spoj povijesti, kulture življenja, tradicije, folklora i ruralnog turizma te uzoriti primjer turističke ponude kontinentalne Hrvatske. Stoga mi je bilo posebno zadovoljstvo tu nedjelju provesti u županjskom kraju, jer je poseban osjećaj kad ste na selu, okruženi ljudima koji mukotrpno rade i bore se u ovom teškim ekonomskim trenucima za svoju egzistenciju, a pri tome i očuvanje tradicije. Na manifestaciji sam kosio 'protokolarno', ali me nije strah nijednoga posla, jer sam odrastao na selu i radio sam sve poslove. Neki od njih su bili lakši, a neki teži, no osjećaj da ste u prirodi i da kroz takve poslove možete izbaciti stres je dobar.

Na žalost, otkad sam ministar, imam malo vremena za obavljanje bilo kojih drugih aktivnosti od onih koje imam kao ministar. Biti ministar je dobar osjećaj, ali i velika obveza i odgovornost. U današnjim uvjetima svakodnevno donosim niz odluka, a teško je donositi odluke kojima svi mogu biti zadovoljni i podržavati ih. No vremena su takva da svi moramo odgovornije pristupiti našim poslovima i boriti se za dobrobit države i ukupnog društva. Kako ja kao ministar, tako i svaki seljak koji radi svoju njivu - proizvodi. Svi trebamo imati isti cilj i podržavati jedni druge te pokušati razumjeti da se ništa ne može postići preko noći.