Igrom slučaja Sofia je vrlo rano shvatila da Djed Mraz uopće ne postoji, i to tako što je skrivećki gledala mamu i tatu kako s najgornje police u kuhinji skidaju njezin poklon i stavljaju ga pod bor. Mala mudrica nije dopustila da je ova spoznaja baci u očaj, nego je iskoristila situaciju kako bi navukla vodu na svoj mlin.

Sofia je istinski uživala u čaroliji blagdana, ali prema Djedici je bila sve više sumnjičava, toliko da su je roditelji već sljedeće godine odveli u Finsku u selo Djeda Mraza kako bi joj odagnali svaku sumnju. I danas kad čuje zvuke božićne glazbe vrate joj se slike sela punog vrijednih patuljaka, i Djeda Mraza koji se druži s djecom, sluša dječje želje i fotografira se s njima.

Njenu tadašnju želju nije ispunio, ali nije ona to ni očekivala. Znala je i tada da je sve to lažno, ali priznaje da u cijeloj priči ima nešto čudesno. To joj je putovanje kaže odredilo život pa danas ona puno putuje i svojim fotografijama ispunjava želje.