Prijateljima u nevolji se piše, pa je tako i George Soros sastavio apel europskim čelnicima (čitaj Sarkozy-Merkel) sa još 95 prominentnih političara u kojem ih zaklinje da se napokon odreknu financijske suverenosti i stvore zajedničku blagajnu. Ideja koja je donedavno zvučala apsolutno neprihvatljivo, pomalja se kao jedino stvarno rješenje za financijski slobodni pad eurozone kojem svjedočimo. Evo, i španjolske banke dale su obol gravitaciji. Agencije za kreditni rejting S&P's i Fitch srozale su im ocjenu, baš kao prethodno francuskim i britanskim
Sorosevo pismo glavinjajućim liderima Unije ne donosi ništa revolucionarno novo. Objavljen u Financial Timesu, tekst burzovnog maga podsjeća europsku političku elitu da ako ne djeluju hitro i decidirano, euro priča će završiti u totalnom debaklu. 'Europski lideri trebali bi popraviti pogreške oko eura, umjesto da mu dopuste da uništi globalni financijski sustav', stoji u epistoli koja nastavlja u ljubavnom tonu: 'Treba uspostaviti centralnu blagajnu koja će stajati iza valute, a članice eurozone moraju prihvatiti zajedničku fiskalnu disciplinu.'
Soros i ostalih 94 supotpisnika apela repetiraju tezu koja, čini se, što je očitija to se manje provodi: problem duga ne može biti riješen bez gospodarskog rasta. U žiži nacionalnih kresanja deficita i mjera štednje, europska strategija za vraćanje investitorskog povjerenja obija se tek o džepove građana. Na tržištu kapitala to je tek još jedan znak za uzbunu, nikako anestetik. Povjerenje ulagača ne može se povratiti pokazivanjem sposobnosti nacionalnih vlada koliko ljudi mogu odrezati s državnog budžeta, već na koji način misle potaknuti proizvodnju i biti konkurentne u globalnoj ekonomiji.
Soroseva je zamisao samo donekle na tragu onoga što rade Sarkozy i Merkel - davanje ovlasti Europskom fondu za financijsku stabilnost da dokapitalizira banke. No, on bi išao i korak dalje. Ključna je uloga Europske središnje banke, koja bi, u slučaju da se eurozona postane fiskalna unija sa zajedničkim trezorom mogla bez rizika i izrazito povoljno kreditirati slabije ekonomije. Problem je što se ECB zasada drži po strani i djeluje tek u bezizlaznim situacijama, i to samo djelomično (ograničeno kupovanje talijanskih i španjolskih državnih obveznica).
Dakle, rješenje mađarskog milijardera je da se vlade eurozone odreknu pozamašne količine svojih suvereniteta i monetarnu politiku stave u ruke neke buduće centralne kase koja će propisivati poreze, kamatne stope i kontrolirati valutu, a zauzvrat će svima biti zagarantirana stabilnost. 'Potraga za nacionalnim rješenjima dovest će samo do raslojavanja', zaključuje Soros.
Da ne bi sve ostalo na samo još jednom primjerku novinarske proze agencije za kreditni rejting S&P's i Fitch danas su masovno degradirale španjolske financijske institucije. Prva je spustila ocjenu za njih deset (sa AA- na AA), uključno dvije najveće španjolske banke Santander i BBVA, a druga njih šest. 'Španjolska ekonomija suočena je za blijedom perspektivom rasta, tržište nekretnina je posebice potonulo, a turbulencija na tržištu kapitala je sve izraženija', objašnjavaju u S&P-u.
Prošli je tjedan Fitch također degradirao ukupni kreditni rejting Španjolske, a istu su pljusku agencija nedavno doživjele francuske i britanske banke. Prve zbog prevelike količine grčkih obveznica u svom portfelju, potonje zbog kalkulacija da u slučaju nove krize bankarskog sektora britanska vlada neće odriješiti kesu.
Rješenje krize eura je, kako vidimo, isključivo političko pitanje, pa će takve prirode biti i odgovor. Kapaciteti postoje. Jake ekonomije poput Njemačke i Nizozemske morat će stoga odlučiti što im je politički isplativije - rastrojiti eurozonu kakvu poznajemo ili je ispeglati i složiti u jedan novčanik.
